TOP
Glas dijaspore
BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA










ACTUA HOME PAGE





 




POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU;

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH; 971.
15. oktobar 2018.



SADRŽAJ

1. NASTAVLJA SE BESKONAČNA SVAĐA MUHAREMA AVDISPAHIĆA PROTIV SVIH
1.1 PROF. JUSUF MULIC UPOZORAVA BiH JAVNOST SA PONAŠANJEM REKTORA AVDISPAHIĆA
1.2 OČIGLEDNO PROF. MULIC GOVORI ISTINU O AVDISPAHIĆEVOM SABOTIRANJU NJEGOVOG ZAHTJEVA ZA KOREKCIJU PENZIJE
1.3 JEDNO ISKUSTVO SA MUHAREMOM AVDISPAHIĆEM
2. Bosnian widow Fatima Orlović fights to have Serbian church moved from her land
3. Long Journey Home: The Story of Fata Orlović
4. Tužba Fate Orlović protiv SPC smatra se povučenom
5. Zona sumraka - “ADVOKAT” KARKIN
 


Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 58,663 ispravnih adresa u svijetu i BiH.




1. NASTAVLJA SE BESKONAČNA SVAĐA MUHAREMA AVDISPAHIĆA PROTIV SVIH

Piše: Muhamed Borogovac, Ph.d., ASA, MAAA

1.1 PROF. JUSUF MULIC UPOZORAVA BiH JAVNOST SA PONAŠANJEM REKTORA AVDISPAHIĆA
Još prije godišnjih odmora, skrenuta mi je pažnja na pismo prof. dr. Jusufa Mulića kojim se on obratio BiH javnosti da je upozna sa najnovijim nepriličnim ponašanjem prof. dr. Muharema Avdispahića. To pismo tada nisam objavio u Glasniku jer su tada predizborne teme bile mnogo interesantnije. U međuvremenu je to pismo preraslo u javnu polemiku između dvojice bivših rektora. (Podsjećam da Avdispahić nije reizabran za rektora, te je sada i on "bivši rektor".) Budući da su mi moje bivše kolege i dok sam bio na godišnjem odmoru u Sarajevu ponovo skrenuli pažnju na to Mulićevo obraćanje javnosti, odlučio sam da se u Glasniku osvrnem na polemiku bivših rektora.

Dakle, počelo je u martu 2018 otvorenim pismom prof. dr. Jusufa Mulića ratnog rektora Univerziteta u Sarajevu. Prof. Mulić svoje obraćanje javnosti počinje sljedećim pasusom, citiram:

"Pošto su dva rektora i jedan broj prorektora u mirovinu otišli u vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH i ili neposredno poslije toga, mirovine su im ostale tako male da su ih pretekle i plate asistenata pripravnika, a među njima sam se, nažalost, i ja našao. To me ponukalo da Upravnom odboru Univerziteta (21. 3 .2011) predložim utemeljenje Fonda za pomoć bivšim rektorima i prorektorima s malim mirovinama. Prijedlog je razmatran nakon punih godinu i po dana i donesen je zaključak da se to pitanje zbog smanjenog budžeta Kantona Sarajevo i doprinosa Univerzitetu ne može riješiti, a li da će se pokušati riješiti u okviru sistema. Budući da se ni nakon pola godine poslije donošenja toga zaključka nije ništa preduzelo, pismom sam se za objašnjenje obratio generalnom sekretaru Univerziteta g. Zoranu Seleškoviću, a on me uputio na rektora Univerziteta prof. dr Muharema Avdispahića. Napisao sam mu pismo, ali mi na njega nije odgovorio, pa sam napisao i drugo. U pismu sam mu rekao da u praksi univerziteta nije zabilježen slučaj da rektor na dužnosti ne odgovara bivšem rektoru, da time sramoti Univerzitet na čijem je čelu i da je to kraj Univerziteta. Njegovo odbijanje da ispoštuje Zaključak Upravnog odbora, ne odgovara na moja pisma i preduzima sve što je u njegovoj moći da to spriječi, izvjesno, bila je osveta za moj čvrst stav da neću potpisati možebitnu odluku Kolegijuma Univerziteta o potvrdi njegovog izbora iz zvanja asistenta u zvanje vanrednog profesora.

/.../ Novom Upravnom odboru obratio sam se samo sa zahtjevom da provede Zaključak prethodnog Upravnog odbora, uz napomenu da rektor Avdispahić s tim, osim provođenja odluke, ne može imati nikakve veze. I, umjesto da postupi po mom zahtjevu, Upravni odbor je po savjetu rektora Avdispahića zaključio da se moj prijedlog uputi Senatu Univerziteta, iako je znao da materijalna pitanja nisu u nadležnosti Senata?! A pošto na njegovom čelu stoji rektor Avdispahić i odlučuje o njegovom dnevnom redu, moj prijedlog se do njegovog odlaska s dužnosti rektora nije našao na dnevnom redu."

Zatim, "radi boljeg razumijevanja onoga što slijedi" prof. Mulić citira Zakon o visokom obrazovanju iz vremena kada je on bio rektor, da čitaocima dokaže da on nikako nije mogao tada potpisati Avdispahićev nagli izbor u zvanje Vanrednog profesora, jer bi pri tome prekršio taj Zakon. Rektor Mulić piše:

"Uslovi za izbor kandidata u zvanje redovnog profesora bili su vrlo strogi: p r v o, da u Komisiji za izbor morala su biti najmanje dvojica nastavnika u zvanju redovnog profesora koji predaju predmet za koji se kandidat bira, d r u g o, da kandidat morao imati doktorat iz uže naučne oblasti u koju spada predmet na koji konkuriše, t r e ć e, da ima objavljene naučno-istraživačke radove iz iste oblasti objavljene u domaćim i inostranim časopisima i, č e t v r t o, da ima napisan udžbenik za predmet na koji konkuriše. Isti uslovi važili su i za izbor u zvanje vanrednog profesora osim onoga da ima objavljen udžbenik iz predmeta na koji konkuriše."

Svojim odbijanjem da potpise Avdispahićevo napredovanje u zvanje vanrednog profesora tada 1993, prof. Mulić objašnjava zašto mu se Avdispahić danas sveti i sabotira povećanje njegove penzije, koja je iz već spomenutih razloga neadekvatna.

Saznajemo da je Avdispahić javno demantovao Mulićeve optužbe, ali nam niko nije poslao taj demant. Međutim, iz Mulićevog sljedećeg pisma saznajemo otprilike šta je Avdispahić napisao, budući da ga je prof. Mulić djelomično citirao u svom slijedećem javnom odgovoru. Mulić piše:

"Avdispahić moj članak naziva sramotnim, a napomenu koja glasi: Iz poštovanja prema njegovim godinama i funkciji koju je *obnašao, neću odgovoriti na način na koji je on to zavrijedio, izrekao je čovjek koji je s kulturom ponašanja u velikom neprijateljstvu. A sramota je sam za sebe, za Fakultet na kojemu predaje i za Univerzitet, na čijem je čelu, nažalost sjedio."

Zatim, prof. Mulić nastavlja riječima:
"Ako ja nisam u pravu oko njegovog izbora u zvanje vanrednog profesora, pozivam ga da hronološkim redom navede tačne nadnevke stjecanja zvanja u Mostaru i Sarajevu, jer je to namjerno u Curiculumu izbjegao, a također i da odgovori na pitanje zbog čega je on da dolazio u moj kabinet da protestuje protiv moga protivljenja njegovom izboru u zvanje vanrednog profesora na PRIMAT-u u Sarajevu.

Ali, ovo čak nije ni važno u odnosu na ono što je od toga važnije: da na dužnost rektora Univerziteta izabran kao nelegalni redovni profesor (što je, vjerovatno, još uvijek, jer nije ispunio uslove za to zvanje) i, da kao kulturan čovjek, kako sebe predstavlja, nije odgovorio na moja dva pisma, a da na dnevni red Senata namjerno nije stavio prijedlog o mome zahtjevu za dodatak na mirovinu. Javnosti bi trebao bi odgovoriti zašto se tako ponašao, ako protiv mene nije imao ništa.

Čekam da ovo demantuje, a prof. dr Muharemu Avdispahiću bi bolje bilo da se s Demantijem nije javio."

Izgleda da je ovim ta polemika dvojice bivših rektora zaključena, jer već dugo nema Avdispahićevog nastavka.




1.2 OČIGLEDNO PROF. MULIĆ GOVORI ISTINU O AVDISPAHIĆEVOM SABOTIRANJU NJEGOVOG ZAHTJEVA ZA KOREKCIJU PENZIJE

I neupućen čitalac će lako prepoznati istinu u optužbama prof. Mulića. Prof. Mulić je naveo toliko detalja, čak je spomenuo i mnoga imena učesnika tih događaja, da se odmah vidi da ne laže, da je svaka riječ o Avdispahićevom sabotiranju rasprave o korekciji penzije prof. Mulića tačna.

Pogotovo je nama, koji dobro poznajemo Avdispahića, jasno da prof. Mulić govori čistu istinu, jer je opisano ponašanje potpuno konzistentno sa Avdispahićevim karakterom. Muharem Avdispahić je uvijek sebe vidio iznad pravilnika i zakona i, što je najgore, iznad bilo kakvih moralnih normi.

Mene je najviše naljutilo, i zato motivisalo da objavim ovaj komentar, kada sam pročitao da je Avdispahić pokušao još 1993, dakle, u uslovima borbe za goli opstanak države i naroda, isposlovati napredovanje u veće zvanje?! Zar i to nije ratno profiterstvo - tražiti veće zvanje dok se narod i država bore za goli opstanak. Posebno je razočaravajuće što je to došlo iz akademske zajednice, dakle iz kruga ljudi od kojih bi se očekivalo da budu moralni oslonac naroda u toj teškoj borbi?! Zamislite, dok mladi ljudi, uključujući i studente, ginu na frontovima, njihovi nastavnici razmišljaju kako da napreduju u viša zvanja?! Zato, ta vrste "napredovanja" je također ratno profiterstvo, nazovimo ga "akademsko ratno profiterstvo". Kada je Avdispahić u pitanju znamo da je bilo i materijalnog profiterstva, da postoje čak i presude sudova o tome. (Kakva sramota?!) Ali, to nije predmet ovoga članka.




1.3 JEDNO ISKUSTVO SA MUHAREMOM AVDISPAHIĆEM

Sebe sam gore ubrojao u one koji "dobro poznaju Avdispahića", pa ću to ovdje da demonstriram na jednom od mnogobrojnih iskustava sa njim.

Kada se krajem osamdesetih mijenjao Zakon o visokom obrazovanju RBiH, Avdispahić i ja smo radili na Građevinskom fakultetu u Mostaru. Obojica smo bili tek završeni doktori matematike. Tada su doktori matematike bili prava rijetkost u BiH - npr. na Univerzitetu u Tuzli nije bilo ni jednoga, kao ni na drugim fakultetima Univerziteta u Mostaru. Čak su i na nekim fakultetima u Sarajevu matematiku predavali magistri nauka u nedostatku doktora. Igrom slučaja dogodilo se da smo se četvorica doktora matematike našli tada na Građevinskom fakultetu u Mostaru. Budući da su doktori matematike bili takva rijetkost, tada je bilo nezamislivo da doktor matematike ostane samo asistent.

I jednoga dana Avdispahić dolazi iz Sarajeva da održi nastavu i donosi odštampan prijedlog nove raspodjele matematičkih predmeta na Građevinskom fakultetu. Po tome prijedlogu sva četvorica dobivamo po jedan matematički predmet. Ja dobivam jedan jedno-semestarski predmet iz Matematike, znači mogu biti izabran u docenta, a punu normu ću dopunjavati držeći vježbe. I svi se tada na Katedri za Matematiku, Fiziku, Mehaniku i Nacrtnu Geometriju Građevinskog fakulteta složismo da je to dobar prijedlog i da se dade dekanu Mustafi Selimoviću na dalji postupak.

Par sati iza toga sastanka, meni zatreba da telefoniram, i budući da je vanjska linija bila samo u dekanovoj kancelariji, ja sam otišao u tu kancelariju. Dekana nije bilo u kancelariji, i ja sam prišao njegovom radnom stolu da telefoniram. Tada na dekanovom stolu ugledah Muharemov prijedlog podjele matematičkih predmeta. Ali gle čuda?! Taj prijedlog je suštinski drukčiji, od onoga sa kojim smo se ranije složili na Katedri. Po tome prijedlogu ja ne postajem docent, nego ostajem asistent?!

Znači, Avdispahić je unaprijed smislio i kod kuće u Sarajevu otkucao dva različita papira, jedan kojega je predložio na Katedri, a suštinski drugačiji prijedlog kojega će predati dekanu i predstaviti kao prijedlog Katedre?!

Ja sam odmah kopirao taj "paralelni" Avdispahićev "prijedlog". Na hodniku sam slučajno sreo docenta Josipa Sliška, čovjeka koji je apsolutno vjerovao Avdispahiću. Kada sam mu pokazao tu kopiju, čovjek nije mogao sebi doći, i odmah je suočio Avdispahića, na hodniku. Tu po Avdispahića sramnu situaciju kada je bio suočen sa svojim nepoštenjem su posmatrale i grupe studenata. Mislio sam da mu više nikada dok je živ neće pasti na pamet da tako nešto ponovi.

Na žalost, poslije rata je Avdispahić uradio potpuno istu podvalu prof. dr. Nazi Tanović-Miller na PMF-u u Sarajevu. Naime, koju godinu poslije rata, kada je Odsjek za Matematiku dobio priliku da prijedlozi novog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH, Avdispahić je iskoristio položaj šefa Odsjeka i naknadno promjenio prijedlog Odsjeka i kao "zaključak Odsjeka", on je sebe otkucao ispred profesorice Naze Tanović-Miller, kao da je on prvi prijedlog sa Odsjeka za prijem u Akademiju Nauka i Umjetnosti BiH?! Stvar postaje još šokantnija kada znamo da je profesorica Tanović-Miller bila njegov mentor za doktorski rad?! Možete li zamisliti sebe kao čovjeka koji bi na taj način stao u red za Akademiju nauka ispred svoga mentora.

Mogu misliti kako se profesorica Tanović-Miller, koja je već bila u šestoj deceniji života, osjećala kada je to doživjela od svoga bivšeg studenta.

Ta epizoda je završila tako što tada Avdispahić i pored svega nije bio primljen u Akademiju. Iz gornje prepiske vidimo da to ovih dana ponovo pokušava, vjerovatno se nada da će ljudi u Akademiji biti toliko impresionirani time što je on bio rektor Univerziteta u Sarajevu pa će zaboraviti na sve druge njegove osobine.




TEMA GLASNIKA: TUŽBA FATIME ORLOVIĆ NA EVROPSKOM SUDU U STRASBOURGU

Strani mediji javljaju vijest da je Fatima Orlović iz Konjević Polja predala Tužbu na Evropski sud u Strazburgu, budući da je iscrpila sve mogućnosti žalbi na sudovima u Bosni i Hercegovini.

Pod tačkom broj 2. slijedi agencijska vijest o tome na Engleskom, kako je prenose strani mediji, a zatim pod tačkom broj 3. slijedi na Engleskom članak koji ukratko upoznaje strance sa životnim putem Fatime Orlović.

Na kraju, pod tačkama 4. i 5. donosimo dva članka na Bosanskom iz kojih se jasno vidi kako je "advokat" Fahrija Karkin 2008. godine upropastio već dobivenu tužbu gosp. Fatime Orlović, ne pojavljujući se na ročištu poslije žalbe tužene strane, tj. Srpske pravoslavne crkve. Pitanje je da li će i Evropski sud moći ista učiniti kod takve materijalne "greške" advokata Karkina. Podsjećamo, Fahrija Karkin je bio advokat Alije Izetbegovića, što također pokazuje čiji je on igrač.




2. Bosnian widow Fatima Orlović fights to have Serbian church moved from her land

14 October 2018

After years of bureaucratic resistance and intimidation, Bosnian Muslim widow, Fata Orlović is nearly at the end of her legal battle with the authorities to have the Serbian Orthodox church moved from her land.

Bosnian Muslim widow, Fata Orlović has been long battling to remove a Serbian Orthodox church from her land.

She was ethnically cleansed from the Konjevic Polje village, 20 kilometres east of Srebrenica where Bosnian Serb forces killed thousands of Bosnian Muslims in the early 1990s.

During the war, her husband was also murdered.

When Orlović decided to return to her village in the 2000s, she found the church had been built on her land. Since then, she has been in a legal battle with the Serbian authorities to have it moved.

After an 18-year legal battle, Fata Orlović's case is about to be heard at the European Court of Human Rights in Strasbourg.

Izvor: TRT World




3. Long Journey Home: The Story of Fata Orlović

Author: Amela Orlović

February 21, 2018

After the horror of war and genocide in Bosnia and Herzegovina (BiH), a widowed wife returned to her home in Konjevic Polje with her seven kids only to learn that a church had been built in her front yard. Her battle to have the church removed from her property is still ongoing more than 20 years later.

Fata Orlović was left a widow after her husband, Sacir Orlović, was killed in the Srebrenica Genocide in 1995. Having thankfully escaped her home of Konjevic Polje with her seven children, Fatima, Saban, Hasan, Hurija, Zlatka, Senija and Ejub, Fata had hoped to one day return to her home and live in peace.

Five years after the war had ended, Fata went back to her home in the now Republika Srpska where she was met with a dilemma: her home had been completely demolished and, in her front yard, stood a newly constructed Serbian Orthodox church.

The building of the church served as a message to the refugees who were coming back to their homes. In places where people of various ethnic and religious backgrounds once lived together in harmony, houses of worship were now being used as a symbol to show which ethnicity or religion was now in control.

Fata does not oppose Christianity or the church itself. Rather, she opposes that her home has been taken from her. She just wants the church removed from her property because her land is HER land; the right to own property is a universal human right.

As a result, Fata has spent years in various legal battles with authorities to have the church removed. Even in the face of death threats and attacks, she refused to give up and, in 2007, the government of Republika Srpska finally agreed to relocate the church. The church now stands empty, awaiting relocation.

Nena Fata’s battle became a symbol for the restoration of the rule of law in post-war Bosnia and she is considered a national hero by people across the country. The US Embassy in Sarajevo even nominated her for the international “Woman of Courage” award, which is given to brave women who fight for their rights through nonviolent means.

Fata did not fight this battle alone, however. Her children were behind her and each honors their mother’s strength. Senija Orlović, Fata’s youngest daughter explained, “All she wants is justice and to freely use her land. Many people call her a hero, but few really know the sacrifices that she has made. When my sisters and I were being evacuated from the Srebrenica safe area and loaded onto buses, she made a promise to my dad that she would protect us. She was brave in those difficult moments, and she is brave now. My mom is the most amazing individual. Her fight goes beyond her land or her front yard to that promise she made to my dad to always take care of us.”

Zlatka Basic comments on how upset she has been watching her mother endure this struggle, especially at her age. However, Zlatka is “so proud of the fact that she never gives up despite all the hurdles that are thrown her way”.

Fata’s grandchildren are also proud of this national hero. Fata’s granddaughter, Ismeta Orlović, said, “Even though grandma has faced many struggles and hardships in her life, she still smiles and looks forward to every single day. As long as the church in Konjevic Polje is standing, grandma will try her hardest to stand alongside it, to petition for its removal and to reclaim what truly belongs to her: that land. I hope she will get to see that day. The day she realizes her fight was worth it. The day she can pass the land down to her children and say, ‘this is yours’.”

Even though millions consider her a hero, at the end of the day, Fata is just like any other ordinary Bosnian woman. She welcomes many people into her home, feeds them and shares stories over coffee.

She takes everyone to her most prized location—her garden—and shows them how she has grown everything by herself. Her blossoming garden, filled with large fruits and vegetables, further proves how much patience and determination Fata Orlović really has.

Fata is an ordinary hero whose bravery and courage can be respected and applauded by people worldwide. Her decades-long battle seems to be far from over, but Fata has the support of loved ones who will stick by her side in order to ensure that justice is achieved.

Izvor: BalkanDiskurs




4. Tužba Fate Orlović protiv SPC smatra se povučenom

Na posljednjem ročištu nisu se pojavili niti Fata Orlović niti advokat Karkin, kaže sudija Halilović…

Avaz 24.06.2008. 11:45

Fata Orlović, saznaje “Dnevni avaz”, zasigurno će još dugo čekati da iz njenog dvorišta u Konjević-Polju bude izmještena pravoslavna crkva. Naime, tužba koju je pokrenula protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) i RS od prije petnaestak dana se smatra povučenom.

Osim prošlogodišnjih deklarativnih obećanja Milorada Dodika da će crkva biti izmještena iz njenog dvorišta, Fata Orlović trenutno nema nikakvog drugog načina da ostvari pravo na vraćanje svoje imovine koju joj je uzurpirala SPC.

- Fahrija Karkin, advokat Fate Orlović, u nekoliko navrata odgodio je zakazano ročište. Na posljednjem ročištu, zakazanom za 7. juni, nisu se pojavili niti Fata Orlović niti Karkin, a nisu uputili ni podnesak za odgađanje suđenja, što se smatra povlačenjem tužbe. Rješenje o povlačenju tužbe još nije pravosnažno - kazao nam je Hajrudin Halilović, predsjednik Općinskog suda u Srebrenici, gdje je voden spor po tužbi Fate Orlović.

Fatu Orlović jučer smo pronašli u Srebreniku kod kćerke, gdje, s obzirom na zdravstvene probleme koje ima, boravi posljednjih nekoliko dana.

- Crkvu niko ne uklanja iz moje avlije. Svi obećaju, ali ništa od toga. Advokat Karkin kazao mi je da je sve gotovo, samo da dođe neka žalba. Čekaću kako mi je advokat rekao. Trebam zvati i Tihića i ove druge naše rukovodioce da vidim jesu li šta oni dogovorili s Dodikom i SPC za ovaj moj slučaj. Stvarno ne znam više dokle ću čekati - navodi nana Fata.

Vlasnici po svijetu

Fata Orlović, kaže, čula je da zemljište na koje je SPC prvobitno zagovarala izmještanje crkve iz njenog dvorišta teško može biti prevedeno na sudu, “jer su se vlasnici razišli po svijetu”, te da se sprema neka druga lokacija za njenu gradnju. Gdje, ona za sada ne zna.

Autor: A. HADŽIĆ




5. Zona sumraka - “ADVOKAT” KARKIN

5.juli 2008.

Muhamed Borogovac

Postoje neka zanimanja u kojima se od protagonista očekuju najviši moralni standardi i prema pojedinačnim klijentima i prema društvu. Kada vam prodavač podvali trulu jabuku, to ćete nekako preživjeti. Međutim, kada vas jedan ljekar ili pravnik izigra, onda ćete to možda čak i “glavom platiti”. Zato u savremenom svijetu ljekari i pravnici imaju svoja profesionalna udruženja i svoje profesionalne zakletve i kodekse ponašanja. Kada se npr. advokat ogriješi o kodeks svoje struke država ga kažnjava da plati (često milionsku) oštetu klijentu, a njegova profesionalna organizacija mu oduzima licencu advokata. Da je “advokat” Karkin propustio da dođe na ročište nekom klijentu u Americi njegova advokatska kancelarija bi bila dužna nadoknaditi štetu klijentu, a njemu lično bi kolege advokati iz profesionalnog udruženja oduzeli licencu i nikada više se ne bi mogao biti advokat.

A to je i prirodno, jer čovjek unajmljuje advokata da bi se zaštitio od zločina i nepravde. Zamislite koliki je tek zločinac “advokat” koji izigra svoga klijenta za račun zločinaca od kojih treba da ga zaštiti.

Ovim nečasnim činom prema Fati Orlović “advokat” Karkin je pokazao dokle su u stanju ići čuvari Republike srpske iz SDA stranke.

Mi smo pretpostavili da će Fata Orlović biti izigrana onoga trenutka kada smo saznali da je SDA (čitaj Tihić) našla advokata da joj “pomaže”. Sjećamo se, odmah je počela “advokatova” igra u kojoj je pokušao da staricu prevari i nagovori je na neku nagodbu. Pronijela se vijest da je nagodba o novčanoj nadoknadi od 2 miliona KM postignuta, ali je gospođa Orlović demantovala advokata i ostala uporna i nepodmitljiva, tražila je pravdu - izmještanje crkve iz njene avlije.

Tada je “advokat” Karkin počeo koristiti prljave trikove, otezati slučaj (slično kako su Izetbegović i Tihić otežali Tužbu za genocid), a na kraju je pribjegao i ovom zločinu kojim je potpuno upropastio već praktično dobivenu Tužbu gospođe Fate Orlović, nije došao na ročište, koje je bilo zakazano radi Žalbe advokata Srpske pravoslavne crkve.

Fahrija Karkin je izjavio da sada čeka rješenje od suda u Srebrenici pa će se onda zaliti. Međutim, ta njegova žalba neće imati osnova, jer je on napravio materijalnu “grešku u proceduri”, nije došao na ročište. Njemu ta priča o žalbi samo sluzi da Bošnjaci koji ne razumiju pravne zavrzlame ne bi vidjeli podvalu.

Izvor: Online Glasnik br. 555,



Ispravka:

*obnašao (hr) – vršio (bs)




This Page is Published on November 9, 2018 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 09.11.2018 - Last modified:09.11.2018.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE