TOP

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







ACTUA HOME PAGE


Muhamed Borogovac



 



POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU;

 

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH; 975
4. mart 2019.


SADRŽAJ

1. "JUGONOSTALGIČARI" i DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

2. NAJNOVIJE INFORMACIJE O TEMI "JUGONOSTALGIČARI"

3. KRAJ TEORIJE ZAVJERE ZVANE "REPUBLIKA SRPSKA ZA REPUBLIKU KOSOVO"

4. IRENA HADŽIABDIĆ I CIK POKAZUJU SVOJE PRAVO LICE

 


Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 58,271 ispravnih adresa u svijetu i BiH.
If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the su






1."JUGONOSTALGICARI" i DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Piše: Muhamed Borogovac

Za 80 godina postojanja Jugoslavije među nama je stvoreno veoma mnogo posrbica koji na sve moguće načine podvaljuju Bosni i Hercegovini, i Bošnjacima. Jugoslavija je bila uspješna jedino u širenju srpstva, jer su Srbi kontrolisali školski sistem i svi smo mi praktično bili dobrovoljni srpski janjičari u Jugoslavenskim školama, od najmanjih nogu. Eto zašto i na vlasti i u medijima i među nama na FB imaš toliko onih koji koji su se tada posrbili i koji nam sada podvaljuju, pričaju protiv Dana nezavisnosti, protiv referenduma, protiv našeg narodnog imena Bošnjaci, itd.

Oni se ne bore protiv izdajnika na vlasti, kako to rade svi narodi na svijetu, nego oni omrznutost tih izdajnika u narodu preusmjeravaju na rušenje države. Oni koriste omrznutost Alije Izetbegovića da osporavaju naše historijsko narodno ime Bošnjaci, lažno prikazujući Aliju kao čovjeka koji je "izmislio" to ime, a u stvari Alija je bio najveći protivnik Bošnjaštva - on je u više navrata javno insistirao da ostanemo Muslimani. Tek 1993 on je pristao da se promjeni ime našeg naroda, a i to je bio danajski dar jer je u stvari sazvao "Bošnjački sabor" da bi svijetu pokazao da se i Bošnjaci odriču legalnog Parlamenta Republike BiH, da i oni kao Srbi i Hrvati više neće jedinstvenu državu. Srećom tada je ne tom Bošnjačkom saboru odbijen njegov lukavi plan "Unije tri Bosne" tj. raspad države na uniju tri etničke državice. Tada su Bošnjaci dokazali državničku zrelost čuvajući cjelovitu Republiku Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu.

Ne vjerujem da tim tobožnjim Jugonostalgičarima nedostaju oni jugoslavenski redovi za hranu, za deterdžente, za kafu, za benzin, ona jugoslavenska neimaština, i nezaposlenost, i veze za zapošljavanje, i radnički štrajkovi, i galopirajuća inflacija, i odlasci u Njemačku na rad, i odlasci u Trst i u Tursku da bi se kupila obična odjeća, farmerke, cipele, košulje itd.

Pa šta tim "Jugonostalgičarima fali, za čime čeznu? Njima fali srpstvo. Njima fali ono licemjerno "bratstvo i jedinstvo" u kojem se jedni ponose svojom "nacionalnom pripadnošću", a drugima je njihovo narodno ime Bošnjaci zabranjeno i izgovoriti.

"Jugonostalgičari" kao bajagi placu za Jugoslavijom, a u stvari placu za ondašnjim jednoumljem, kada je postojala samo jedna istina, a to je uvijek bila srpska istina, i u medijima, i u školama, i u umjetnosti, i u historiji, baš svugdje. Šubara i gusle su bili "naše narodno blago", a fes i dimije su bili "ostaci prošlosti" nešto čega se treba stiditi. Učili su nas, kao naivnu dječicu, kako je junaštvo kada srpski hajduci "posecaju kićene turske svatove", a pod "Turcima" su podrazumijevali nas, Bošnjake. Pa nije genocid pao sa neba, to je tada, takvim školstvom bilo pripremano.
Ne zaboravimo: Mladić, Perišić, Beara, Krstić, Talić, Đurišić, ... itd. itd. su sve najistaknutiji oficiri JNA, vaspitani u jugoslavenskim vojnim akademijama, na temeljima takvog bratstva i jedinstva, još dok je Tito bio živ. Svi su oni cio život proveli pod jugoslavenskom petokrakom, i svi su oni vaspitani u duhu "bratstva i jedinstva" i ujedno počinioci genocida?! Tito i Jugoslavija nisu jedno te isto. Tito nije mogao kontrolisati sve pore vlasti u Jugoslaviji, svaku opštinu, fabriku, školu,.... Jugoslavija je pokazala svoje pravo lice kada je počinila genocid nad bošnjačkim narodom.

"Jugonostalgičari" neće da budu slobodni od Srbije, i zato neće da prihvate da Bošnjaci i Srbi nisu isti narod, i zato im smeta naša nacionalna emancipacija pod našim historijskim narodnim imenom Bošnjaci. Eto zato oni mrze Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, dan kada smo pokazali da imamo nas poseban identitet, da imamo naše nacionalno dostojanstvo i našu državničku svijest, da smo slobodarski narod.

Srećom, najbolji Bosanski sinovi slave Dan nezavisnosti, i ipak smo u većini i ima nas sve više, a licemjerne posrbice, tobožnji "jugonostalgičari" će biti pročitani od svih i ostati će prezreni, kako i zaslužuju. Da je Jugoslavija ista valjala, ne bi onako mizerno skončala. Ista sudbina čeka i ove "jugonostalgičare" posrbice.




2. NAJNOVIJE INFORMACIJE O TEMI "JUGONOSTALGIČARI"

Na FaceBooku se pojavio članak Nermina Bijedića o ovoj temi. On je primjetio kako je u Tuzli blijedo obilježen Dan Nezavisnosti i o tome napisao članak u kojem između ostalog kaže, citiram:

Naslov: POKUŠAO SAM OVAJ TEKST OBJAVITI NA DVA TUZLANSKA PORTALA...NIŠTA OD TOGA.... VJEROVATNO IM NE DA GAZDA

/.../

Sa dubokim uzdahom mogli smo konstatovati da je grad „zakićen“ sa onoliko zastava koliko ima prsta na jednoj ruci. Bruka i sramota.

Pitam se šta ta vlast koju preskupo plaćamo, radi? Država čije smo postojanje platili krvlju i najvećim genocidom nakon holokausta, opljačkani, porušeni, silovani, na ovakav način „slavi“ dan kada je uspjela da se otme velikosrpskom a zašto ne reći i velikohrvatskom projektu, kada je postala neovisna i kada se njen bajrak zaviorio na Istriveru. To neki narodi nikada ne dočekaju. Eto mi smo dočekali da se nakon kralja Tvrtka, poslije služenja raznim gospodarima, ponovo osjećamo kao svoji na svome.

Pitam se kako će ta država, za koju smo toliko dali, opstati kad je naša vlast, zadužena da je brani i čuva, ovako grubo ignoriše. Koliko će takva država, naša država, trajati? Dali ćemo i mi sa njom nestati. Ko će prije mi ili država, svejedno je.

Ovo nisam mogao da prešutim, što zbog mezarova mojih starih, zbog mezarova i grobova onih što dadoše zakletvu državi Republici BiH, tako i zbog života naše djece, moje djece i njihove djece, ako Bog da. Čast, samopoštovanje i vjera u sebe je ono u šta se možemo i moramo pouzdati. Oni kojima smo dali mandat vlasti nisu ispunili naša očekivanja, a morali su. Zato treba mijenjati vlast, mijenjati dok ne osjetimo da rade svoj posao, da smo sigurni a u prsima ponosni.

Na kraju....Živjela naša jedina nezavisna, suverena i slobodna država Republika BiH, bez obzira na Dejton. Živio njen dan nezavisnosti.

U potpisu: Nermin Bijedić


Na taj članak Nermina Bijedića se javio ratni gradonačelnik Tuzle, čovjek koji je najzaslužniji za slobodu Tuzle i za to da je Tuzla relativno neoštećena preživjela rat, jer je na vrijeme organizovao odbranu grada. I on se žali kako tuzlanski mediji nisu htjeli objaviti ni njegovu reakciju po pitanju neobilježavanja 1. Marta ???!!!



Selim Bešlagić kaže:

"O ovome sam dao izjavu za tekuće medije, ali ni jedna nije objavila tu izjavu. Predlažem da kao naš prilog bude da svaka privatna kuća i vikendica izvade zastavu, a da na nivou kantona donesemo zakon o načinu označavanja praznika Bosne i Hercegovine."

Ova iskustva Nermina Bijedića i Selima Bešlagića najbolje govore kakvi su "jugonostalgičari" rigidni komunistički umovi, i kakvo je njihovo shvatanje demokratije i slobode misli. Svugdje u svijetu je komunizam pročitan, evo ih narod tjera i iz Venecuele, samo se drže u Bosni, jer kod bošnjačkih posrbica komunizam i srpstvo su srasli, to neraskidivo povezana osjećanja, jer su tako u paketu i stečena tokom jugoslavenskog školovanja.




3. KRAJ TEORIJE ZAVJERE ZVANE "REPUBLIKA SRPSKA ZA REPUBLIKU KOSOVO"

Ovih dana se u medijima na Bosanskom jeziku pojavio intervju kosovskog intelektualca i političara, Skelzena Maliqi-a koji je gotovo identičnim riječima ponovio ono što smo mi uvijek govorili o pomenutoj teoriji zavjera  "REPUBLIKA SRPSKA ZA REPUBLIKU KOSOVO", kao i o tome kako se pregovorima može zaobići internacionalno pravo.

Sjetimo se, mi smo govorili da je svaki pravni predmet nezavisan, da se svaki predmet rješava u okvirima dotične države, tj. da samo od nas u BiH zavisi da li će se usvajati zakoni u Parlamentima BiH koji će dozvoliti otcjepljenje Rs-a, da bez saglasnosti Bošnjaka nema nikakve trgovine RS za RK.

Maliqi je svojim riječima ponovio i ono što smo mi uvijek govorili, da se internacionalno pravo može zaobići pregovorima i dogovorima. Mi smo to oduvijek govorili da dokažemo da je Alija koristio pregovore da bi onemogućio primjenu Internacionalnog prava na RBiH, te da je tako uspio stvoriti RS. Alija je upravo pomoću pregovora zaobišao principe internacionalnog prava o nemiješanju susjeda u unutrašnje stvari suverenih država, onako kako to sada pokušava da učini Hashim Thachi, da pregovorima promjeni internacionalne granice Kosova.

Slijedi ključno pitanje i Maliqiev odgovor

Pitanje: Kad smo već kod dejtonske Bosne i Hercegovine, neizbježno je da Vas pitam i vjerujete li da će srbijansko priznavanje nezavisnosti Kosova biti "naplaćeno" pripajanjem Republike srpske Srbiji, što je tema o kojoj se dosta govori posljednjih mjeseci? Je li Vam poznato kakav stav prema takvom razvoju političke situacije na Balkanu imaju kosovski intelektualci i politički establišment Kosova?

Skender Maliqui: Ne, to je isključeno. Ne postoji aktivni paralelizam između Kosova i Bosne i Hercegovine. Nezavisnost Kosova je poseban slučaj za koji je Internacionalni sud pravde u Hagu, odgovarajući na žalbu Republike Srbije, presudio da proglašenjem nezavisnosti nije povrijeđeno internacionalno pravo. Međutim, budući da je mišljenje Haškog suda bilo samo konsultativno, a ne i obavezujuće, Kosovo nije moglo da bude univerzalno priznato niti može da postane članica UN-a sve dok je taj čin blokiran vetom Rusije u Savjetu bezbjednosti. Zato je pitanje Kosova prenijeto u nadležnost Evropske unije kako bi posredovala u dijalogu između Kosova i Srbije sa ciljem da se normalizuju njihovi odnosi i postigne sporazum o uzajamnom priznanju.

Korekciju postojeće granice, ako se desi, neki vide kao presedan koji će onda povući za sobom lančanu reakciju u našem regionu, a i šire. Štaviše, upozorava se na nove ratove. Međutim, Kosovo kao specijalan slučaj legitimne secesije, ne može ugroziti internacionalno pravo ako sa Srbijom dogovori sporazum, beskonfliktnu korekciju granice. Poenta je ovde u sporazumu, saglasnosti oba entiteta koji ugovaraju svoje buduće odnose. Za međunarodno pravo ne bi trebalo da bude problem saglasno određivanje granice između dvije zemlje koje se uzajamno priznaju. Ne bi to bio prvi slučaj u historiji formiranja država da se dva suverena entiteta dogovorno pojave pred internacionalnom javnošću i UN-om kao suvereni entiteti uz sporazum koji garantuje da oni među sobom nemaju spor o granici. Iako procedura kao takva nije kodifikovana, ona ipak uvodi novi princip i kvalitet u rješavanje sporova o granici bez arbitraže. Zašto bi bilo kojoj trećoj strani bio problem dogovor dviju nezavisnih i suverenih zemalja o granici?

U slučaju Bosne i Hercegovine, kao i mnogih drugih spornih oblasti na koje se ukazuje, kao što je, recimo, pitanje Sjeverne Irske, ključni problem jest to što nema trajnog dogovora i sporazuma, a Internacionalno pravo osuđuje nasilne pokušaje da se granice prekroje. Bosna i Hercegovina je nakon rata do detalja uređena, doduše, ne baš najsrećnije, Dejtonskim sporazumom, ali ne može da se raspadne i prekraja bez saglasnosti svih faktora koji je čine kao državu i subjekt internacionalnog prava. Nacionalistička Srbija bi možda htjela da "secesiju" Kosova predstavi kao presedan za secesiju Republike srpske, ali to nije moguće ostvariti bez saglasnosti drugog, bošnjačko-hrvatskog entiteta.




4. IRENA HADŽIABDIĆ I CIK POKAZUJU SVOJE PRAVO LICE

CIK svakodnevno potvrđuje da je jedan od glavnih glavnih organizatora udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bosne i Hercegovine. O kakvom skandalu se radi potvrđuje i činjenica da Serge Brammertz, glavni tužitelj ICTY i MICT, godinama upozorava na slučaj Đukić u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a, odnosno podvalama Đukića koji je zloupotrijebio državljanstvo Srbije bijegom u tu državu, ali i opstrukcijama Srbije da ne postupi po presudi Suda BiH.
Irena Hadžiabdić, predsjednica Centralne izborne komisije BiH je 28. augusta 2018. potpisala Odluku (broj 05-1-07-2-329/18) kojom je Novaku Đukiću, presuđenom ratnom zločincu,koji je u bjekstvu i od pravosuđa BiH se sklonio u Srbiju, omogućila ponovno pravo upisa u Centralni birački spisak. Naime, Đukić je 2010. godine odlukom CIK-a (broj 05-1-50-693-59/10) skinut s Centralnog biračkog spiska zbog pravosnažne presude Suda BiH kojom mu je izrečena zatvorska kazna od 25 godina. Irena Hadžiabdić se u obrazloženju odluke pozvala na akt Kazneno-popravnog zavoda iz Banja Luke od 8. aprila 2014.godine kojim se CIK obavještava da je “Ðukić Novaku dana 14.2.2014. redovno istekla izrečena kazna”!? Svoju Odluku o ponovnom stavljanju na Centralni birački spisak CIK je dostavio Novaku Đukiću. Donijeti ovakvu sramnu odluku bez traženja informacija od Suda BiH koji je izrekao presudu Đukiću, ne samo da je obmana, nego i teško kršenje zakona.

Presuda protiv Đukića

Podsjetimo, po optužnici je Novak Đukić, za vrijeme ratnog stanja u Bosni i Hercegovini 25. maja 1995. godine, u svojstvu komandanta taktičke grupe Ozren Vojske Republike srpske, naredio svojim jedinicama smještenim na Cerovom Brdu sela Panjik – planina Ozren, da artiljerijskim projektilom granatiraju grad Tuzlu i to bliži lokalitet centra grada zvani “Kapija”. Usljed eksplozije projektila smrtno je stradala 71 osoba, dok je ranjeno oko 140 osoba. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija od 6. maja 1993. godine Tuzla je proglašena zaštićenom zonom.

Sud BiH je 12. juna 2009. godine izrekao prvostepenu presudu kojom je optuženi Novak Đukić oglašen krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva zbog čega mu je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina. U septembru 2010. donijeta je i pravosnažna presuda protiv Đukića koja je potvrdila prvostepenu presudu u cjelosti i kaznu od 25 godina.

Nakon što je Ustavni sud BiH, na sjednici održanoj 23. januara 2014. godine, radeći po apelaciji (broj AP 5161/10) Novaka Đukića, utvrdio povredu prava optuženog iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije (slučaj “Maktouf ”), ukinuo je drugostepenu presudu Suda BiH i naložio Sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom 7. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je 14. februara 2014. godine (datum na koji se poziva Kazneno-popravni zavod iz Banja Luke u svom dopisu tvrdeći da je Đukiću taj dan “redovno istekla izrečena kazna”) donijelo Rješenje kojim se obustavlja izvršenje kazne zatvora osuđenom Novaku Đukiću. Nakon toga je Vijeće Apelacionog odjeljenja otpremilo 17. juna 2014. godine presudu u predmetu Novak Đukić, kojom se kao neosnovana odbija žalba Tužiteljstva BiH, dok se žalba branioca optuženog Novaka Đukića djelimično uvažava, pa se presuda Suda od 12. juna 2009. godine preinačava u pogledu primjene krivičnog zakona, na način da se djelo za koje je optuženi Novak Đukić oglašen krivim pravno kvalifikuje kao krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ, te u pogledu odluke o kazni, tako da se optuženi, na osnovu navedenog zakonskog propisa, te članova 38. i 41. KZ SFRJ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Zahvaljujući ovim (pravnim) promjenama Đukić se nakratko našao na slobodi što je iskoristio da pobjegne u Srbiju gdje se još uvijek nalazi o čemu su svi mediji pisali, no Irena Hadžiabdić CIK kao da su te četiri godine proveli u stanju hibernacije ili zimskog sna i ne samo da su ignorirali novu presudu Suda BiH iz juna 2014,nego su ignorirali i činjenicu da je protiv Đukića u međuvremenu raspisana potjernica, ali i da se u Srbiji vodi postupak tzv. prihvatanja nove presude Suda BiH koji se beskonačno opstruira od Đukića i pravosudnih organa Srbije. Koristiti potvrdu zatvora iz Banja Luke po kojoj je Đukić 2014. godine odslužio kaznu, a ne zatražiti zvanične informacije Suda BiH svjesno je izigravanje zakona.

Slučaj Đukić u izvještajima Vijeću sigurnosti

O kakvom skandalu se radi potvrđuje i činjenica da Serge Brammertz, glavni tužitelj ICTY i MICT, godinama upozorava na slučaj Đukić u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a, odnosno podvalama Đukića koji je zloupotrijebio državljanstvo Srbije bijegom u tu državu,ali i opstrukcijama Srbije da ne postupi po presudi Suda BiH.

Više je od 40 slučajeva (istih i sličnih) izbjegavanja pravde osumnjičenih i presuđenih zločinaca iz BiH koji su koristeći dvojna državljanstva utočište i zaštitu pronašli u Srbiji i Hrvatskoj. O bijegu Đukića i blamaži koju je napravila Srbija oglasio se svojevremeno i Sud BiH ističući (saopćenje i danas stoji na zvaničnoj strani Suda BiH): “S obzirom na veliki interes javnosti u vezi sa predmetom Novak Đukić, Sud Bosne i Hercegovine 9.10.2014 izdaje sljedeće saopštenje: Branilac osuđenog Novaka Đukića obavijestio je Sud Bosne i Hercegovine 20.6.2014. godine da se njegov branjenik nalazi na liječenju u Republici Srbiji. Posljednje informacije u vezi s liječenjem Novaka Đukića Sud BiH primio je 9.7.2014. godine. Drugostepena presuda Suda BiH dostavljena je braniocu osušenog advokatu Miloradu Ivoševiću, 21.7.2014. godine.

Osuđenom Novaku Đukiću pokušano je uručenje uputnog akta putem Osnovnog suda u Banja Luci i putem Sudske policije Suda BiH, ali je utvrđeno da se ne nalazi na prijavljenoj adresi. Pored toga Sud u Banja Luci napravio je propust zavođenjem molbe Suda BiH za pružanje pravne pomoći na pogrešan sudski referat, što je rezultiralo kasnim uzimanjem predmeta u rad i protekom roka za stupanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora. Sud BiH je 6. oktobra 2014. godine (na osnovu člana 127. stav 10. ZIKS-a)izdao naredbu nadležnim policijskim agencijama (FMUP, MUP RS, Policija Brčko Distrikta BiH i Granična policija BiH) za raspisivanje centralne potjernice. Procedura je takva da se za osuđenim licem prvo raspisuje centralna potjernica, iako postoje informacije da se ne nalazi u BiH, s obzirom da postoji mogućnost povratka osuđenog u zemlju. Stoga je potrebno da nadležne policijske agencije imaju osnov za hapšenje osuđenog u slučaju njegovog pronalaska.

Dana, 8. oktobra poslan je zahtjev CJB Banja Luka i Gradu Banja Luka za dostavu uvjerenja o državljanstvu i daktiloskopskog materijala za osuđenog, nakon čijeg dostavljanja će se ispuniti potrebni uslovi za raspisivanje internacionalne potjernice.

Međunarodnu potjernicu će primiti i Interpol Srbije i po njoj je obavezan postupiti, uz poštivanje zakonskih propisa Republike Srbije koji se odnose na izručenje potraživanih osoba. Nakon lociranja osuđenog preduzet će se dalje mjere za izvršenje kazne zatvora, što uključuje i mogućnost slanja molbe pravosuđu Republike Srbije za preuzimanje izvršenja kazne zatvora.”

Izgleda da ovo obavještavanje javnosti nije uključivalo i CIK, jer očito jedino oni u BiH i regionu ne znaju da je Novak Đukić pobjegao i da je za njim raspisana potjernica. CIK je morao postupati po zakonu,a ne retroaktivno i nakon četiri godine koristiti potvrdu zatvora iz Banja luke,bez zvanične provjere evidencija Suda i Tužiteljstva BiH zaduženih za krivični progon osoba osumnjičenih (i osuđenih) za teška kršenja internacionalnog humanitarnog prava. Zbog čega je trebala ovakva, lažna, potvrda CIK-a zločincu Đukiću da je izdržao kaznu u BiH i da su mu vraćena građanska prava, znaju samo učesnici ovog UZP-a,ali to, sigurno je, moraju saznati Tužiteljstvo i Sud BiH, kroz sprovođenje istrage.

Nažalost, s obzirom koliko pravosudnih afera prati ovaj slučaj izgledno je da će i ovaj skandal proći bez sankcija i reakcije nadležnih državnih institucija. Možda čak neki državni(pravosudni) organ izađe sa saopćenjem javnosti i kaže da je CIK uradio “sve po zakonu”, kao što je to uradila Tegeltijina žalbena disciplinska komisija koja je oslobodila optužbi sudiju Suda BiH Darka Samardžića da četiri mjeseca nije raspisao potjernicu za Đukićem, iako je znao da se nalazi van države, a zatim je preko 15 mjeseci čekao da Srbiji uputi zamolnicu (zahtjev) za preuzimanje izvršenja kazne zatvora.

Preneseno iz BiH štampe




This Page is Published on March 5, 2019 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 05.03.2019 - Last modified:05.03.2019.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE