TOP

BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA







ACTUA HOME PAGE



Dr.Muhamed Borogovac




 




POKRET ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU;

Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH; 976 - 4. april 2019.



SADRŽAJ

1. "REZERVNA MILICIJA" REPUBLIKE SRPSKE RUŠI SRŽ MIROVNOG SPORAZUMA - DOGOVORENU VOJNU RAVNOTEZU

1. 1. KAKO SRBI MOGU BITI UGROŽENI, KADA SU ONI NAORUŽANI DUGIM CIJEVIMA I ORGANIZOVANI U ČETNIČKE JEDINICE

1. 2. RUŠI SE SRŽ DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

1. 3. ZAŠTO SE SRBI SPREMAJU ZA NOVI RAT.

1. 4. ZAŠTO PREDSTAVNICI BOŠNJAKA NIŠTA NE ČINE DA USPOSTAVE RAVNOTEŽU NAORUŽANJA U SKLADU SA MIROVNIM SPORAZUMOM

2. NAUČNA KONFERENCIJA POD NASLOVOM: "NEGIRANJE - POSLJEDNJA FAZA GENOCIDA"

2.1 SKRAĆENA INFORMACIJA O KONFERENCIJI NA BOSANSKOM

2.2 IZDVOJENE INFORMACIJE O NASTUPIMA DR. TARIKA BOROGOVCA (NKRBiH) I HARUNA KARIĆA (Al Jazeera Balkans)

2.3 KOMPLETNA INFORMACIJA O SVIM OSTALIM DOGAĐAJIMA NA KONFERENCIJI

3. RADI LI SARAJEVSKA POLICIJA ZA DODIKA: DOK Rs OLAKŠAVA SRBIMA NABAVKU ORUŽJA, KOD NAS SMIŠLJAJU NOVE PROPISE KAKO BI DRŽALI BOŠNJAKE NENAORUŽANE

 


Ovaj Online Glasnik Bosanskog kongresa ide na 58,104 ispravnih adresa u svijetu i BiH.





1. "REZERVNA MILICIJA" REPUBLIKE SRBSKE RUŠI SRŽ MIROVNOG SPORAZUMA - DOGOVORENU VOJNU RAVNOTEŽU

Piše: Muhamed Borogovac

1. 1. KAKO SRBI MOGU BITI UGROŽENI, KADA SU ONI NAORUŽANI DUGIM CIJEVIMA I ORGANIZOVANI U ČETNIČKE JEDINICE

Ovih dana je javnost BiH saznala za incijativu u "Republici" Srpskoj da se osnuje "Rezervna milicija Republike srbske". Navodno, Srbi su ugroženi pojavom migranata pa im za odbranu nije dovoljna regularna milicija Rs, a koja se nedavno snabdjela sa hiljadama "dugih cijevi" (vojnog naoružanja, pušaka i automata), nego im za odbranu treba i rezervnu milicija?! Znači, upravo kada su završena suđenja za genocid i još jednom potvrđeno da je upravo Rs ta koja je čak i genocidom ugrozila nas Bošnjake. Srbi izigravaju ugroženost i organizuju se za novi rat.

Sjetimo se prije ove incijative su također zbog "ugroženosti", Srbi zahtijevali kupovinu dugih cijevi i počeli osnivanje i obuku dobrovoljačkih četničkih jedinica. Svi mi znamo da su Srbima jedini problem Bošnjaci, starosjedioci, vlasnici zemlje, a ne neki migranti koji samo prolaze za bogatu Evropu. Uostalom, na marševima i skupovima srpskih dobrovoljaca, tj. četnika, njihove borbene pjesme, parole i ponašanje pokazuju da su oni žedni jedino bošnjačke krvi, a da su im imigranti samo kakvo takvo opravdanje za naoružavanje.

A šta je sa ugroženošću Bošnjaka, istinskih žrtava dokazane zločinačke Republike srbske i njene milicije. Sjetimo se, upravo je milicija Rs zajedno sa Vojskom Republike srbske označena 2006te godine kao izvršilac genocida Republike srbske u Srebrenici, i to na najvišem sudu na svijetu, na Internacionalnom sudu pravde u Hagu, na kojem se sudi državama!?




1. 2. RUŠI SE SRŽ DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

Da bi vidjeli veliku sliku, sjetimo se osnovnih činjenica. U ljeto 1995. godine, Armija RBiH je bila daleko najmoćnija sila na teritoriji Republike BiH. Pod oružjem je bilo 200,000 odlučnih, prekaljenih boraca, dva puta više od srpskih vojnika. Srbi su bili demoralisani jer nije bilo nikakve šanse da oni bace na leđa Armiju RBiH, a Republika BiH je bila priznata, i jedini realan ishod rata je bio da će tako i ostati i da će se Srbi morati pomiriti sa građanskom Republikom BiH.

U ljeto 1995 godine, na svim frontovima su očekivano počele pucati četničke linije. Jedino što ih je čuvalo od rasula je bila diplomatija Alije Izetbegovića, koji je stalno svojim pregovorima i dogovorima sputavao Armiju da krene u opštu ofanzivu na svim frontovima protiv razrijeđenih  četnika . Jedino što tada Dudakovića nisu mogli iskontrolisati, i upravo zato sada njemu sude kao zločincu. To je osveta izdajnika što je Dudaković pokazao istinu, a to je da su Srbi bili slomljeni i da nam je Alijinom "diplomatijom", tj. izdajom, oduzeta ta pobjeda.

Najveću tragediju smo doživjeli kada je u Daytonu dogovoreno da se rasformira legalna Armija Republike BiH, i da se umjesto nje formiraju tri etničke brigade. Znači, ne samo da je legalna Armija RBiH rasformirana, nego je dotadašnja paravojska Republike srbske legalizovana u vidu te srpske brigade i administrativno izjednačena po broju sa bošnjačkim snagama.

Po prirodi stvari, u mirovnom sporazumu je tačno definisao koliko vojske i naoružanja mogu imati sva tri naroda. Tada je definisano da sva tri naroda imaju istu oružanu silu, a to je po jednu brigadu u "Oružanim snagama BiH" i tačka. To minimiziranje etničkih vojnih jedinica i milicija se opravdava potrebom implementacije i održanja mira, jer što je više vojske i oružja, veća je opasnost od krvoprolića. Sa istim opravdanjem su krenuli da oduzimaju oružje rasformirane Armije RBiH.

Dakle, ta i takva RAVNOTEŽA NAORUŽANJA, VOJNIH I MILICIJSKIH JEDINICA JE SUSTINA DAYTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA.

Šta se sada događa u pogledu očuvanja ravnoteže naoružanja? Kupovina ogromnih brojeva dugih cijevi, formiranje paravojnih četničkih jedinica, a sada evo i rezervne milicije, su sve teška narušavanje daytonskog mirovnog sporazuma i to u najosjetljivijem dijelu, u ravnoteži naoružanja tri naroda u BiH.

Primjetimo ovdje, Srbima nisu dovoljne već postojeće dobrovoljačke četničke jedinice, njima treba i rezervna milicija da bi mogli vršiti MOBILIZACIJU rezervista, da se ne moraju ograničavati samo na dobrovoljce. Nedavno je vlasnik lanca pekara "Krajina Klas", Manja Trivić kazao, parafraziram: "Zašto se na ovim skupovima  četnika  postrojavaju samo trećepozivci, gdje je omladina?" Dakle, zato im treba rezervna milicija, da oni mogu pozvati u "miliciju" koga oni žele, a ne da se moraju oslanjati samo na ostarjele dobrovoljce.




1. 3. ZAŠTO SE SRBI SPREMAJU ZA NOVI RAT.

Odgovor je slijedeći. Velikosrpski projekta je glatko napredovao dok je SDA bila dominanta snaga među Bošnjacima. Po stranačkoj disciplini, članstvo je slijedilo izdajnike na čelu i tako je svakim danom bilo sve manje (nadležnosti) Bosne, a sve više (nadležnosti) Republike srpske. Međutim, kako je SDA oslabila, pa nije u stanju formirati vlast, tako je velikosrpski projekat zaglibio. Kako sada stvari stoje, nemoguće je da se Rs mirnodopskim sredstvima otcijepi od BiH i ujedini sa Srbijom, SDA joj neće moći omogućiti toliki broj bošnjačkih glasova u Parlamentu BiH..

E zato im treba novi rat, novi zločini nad Bošnjacima, koji će dati našim izdajnicima opravdanje da sjednu sa Srbima za pregovarački što i dogovore nove "mirovne sporazume", u kojima više neće biti Bosne ni ovoliko koliko je imamo sada. A tek će sa definitivnim raspadom Bosne početi najveća tragedija Bošnjaka. Završićemo kao Rohinje, narod bez države, ako izgubimo Bosnu i Hercegovinu, tj. ako dozvolimo da je podijele između Srbije i Hrvatske, sa nekim bošnjačkim ostrvima koja će biti osuđena na postepeni nestanak.



1. 4. ZAŠTO PREDSTAVNICI BOŠNJAKA NIŠTA NE ČINE DA USPOSTAVE RAVNOTEŽU NAORUŽANJA U SKLADU SA MIROVNIM SPORAZUMOM

Sva gornja pitanja u ime Bošnjaka trebaju postavljati oni kojima je to posao, oni koji su izabrani i ovlašteni. Izetbegović, Nikšić, Komšić, Džaferović, ... su zaduženi da spriječe naoružavanje srpske strane u BiH. Oni imaju mogućnost, tj. poluge vlasti, da zaštite narod kojeg predstavljaju. Na žalost, oni su izdajnici i bošnjački narod je ponovo prepušten sam sebi, da se samoorganizuje, kako je to bilo i 1992, kada smo zbog nedostatka blagovremene organizacije odbrane imali stravične žrtve.

Dakle, kao i 1992. Srbi nisu naš najveći problem, nego su naš najveći problem posrbice koji drže vlast. Isto onako kako je Alija Izetbegović glumeći naivnog "Dedu" mirotvorca, sabotirao bošnjačko organizovanje i naoružavanje pred genocid 1992, danas to radi Bakir Izetbegović svojom šutnjom na četničko naoružavanje. To je jedini razlog zašto Bakir Izetbegović ne istupi pred PIC-om i ne kaže da se kupovinom dugih cijevi i osnivanjem rezervne milicije narušava sama srž mirovnog sporazuma.

Ako bi i mi počeli da osnivamo rezervne milicije po kantonima, i da kupujemo oružje vidjeli bi kako bi se svijet uznemirio i ušutkao Dodika i Čovića. Ali Izetbegović to nikada neće uraditi, jer on je izrod, posrbica isti kao i njegov otac. Alija Izetbegović je grobar Republike BiH, a Bakir Izetbegović ima za cilj i na putu je da bude grobar i ove daytonske BiH.




2. NAUČNA KONFERENCIJA POD NASLOVOM: "NEGIRANJE - POSLJEDNJA FAZA GENOCIDA"

2.1 SKRAĆENA INFORMACIJA O KONFERENCIJI NA BOSANSKOM

U glavnom gradu Američke države Sjeverne Caroline (North Caroline) koji se zove Charlote, održava se internacionalna naučna konferencija, pod naslovom:

"Denial: The Final Stage of Genocide”, the First International Conference of the Center for Holocaust, Genocide & Human Rights Studies at UNC Charlotte.

Prije šest mjeseci Nacionalni kongres Republike BiH je dobio email sa subjektom "CALL FOR PAPERS" kojim se pozivaju relevantni naučnici ili organizacije da pošalju svoj naučni rad na zadatu temu. (Napomenimo, da ovakav "call for papers" poziv ne garantuje da će rad biti i prihvaćen, jer rad mora proći recenziju da bi bio prihvaćen i objavljen kao naučni rad.)

Mi iz Nacionalnog kongresa RBiH smo poslali rad dr. Tarika Borogovca koji govori o tome kako su sudije Tribunala u Hagu definisali proceduru dokazivanja srpskog genocida u Bosni i Hercegovini, kojom su u stvari napravili gotovo nemogućom osudu za genocid. Tarik pravnim argumentima dokazuje da da je takva procedura u stvari u kontradikciji sa Konvencijom UN o genocidu, tj. da procedura koju su koristile sudije da bi dokazale genocide Karadžiću i Mladiću praktično suštinski promijenila postojeću definiciju genocida, koja je usvojena od svih država svijeta kada je UN usvojio "Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida" i potpisanu od strane svih država UN.

Pozivamo sve zainteresovane Bosance i Hercegovce iz okoline Charlote, NC, da prisustvuju konferenciji koja će se održavati u subotu i nedjelju 13. i 14. aprila. Oni od vas koji budu prisustvovali dobiće primjerak knjige "The War in Bosnia: How to succeed in Genocide". Treba samo poslije predavanja da se obrate Tariku Borogovcu ili nekome iz Bosanskog kongresa, ko će biti sa Tarikom. Oni koji nisu u mogućnosti da dođu, mogu knjigu nabaviti u desetinama online knjižara, ako pretražuju na internetu (googlaju): Muhamed Borogovac, War in Bosnia




2.2 IZDVOJENE INFORMACIJE O NASTUPIMA DR. TARIKA BOROGOVCA (NKRBiH) I HARUNA KARIĆA (Al Jazeera Balkans)

Rad Dr. Tarika Borogovca je o najvažnijim pravnim aspektima negiranja genocida, na samom početku konferencije, sa naslovom "Analiza presuda Mladiću i Karadžiću na ICTY" (ISTY -Internacionalnom Kriminalnom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju). Evo informacije o nastupu Dr. Tarika Borogovca na Engleskom:

SATURDAY, APRIL 13th
9:00am-10:30am

Panel 2: Genocide Denial in Legal Contexts

“Analysis of the ICTY Decisions on Mladic and Karadzic,” Tarik Borogovac, National Congress of The Republic of Bosnia and Herzegovina

Osim dr. Tarika Borogovca, nastupaće još jedan građanin BiH, a to je novinar Al Jazeere Harun Karčić, sa temom: "NEGIRANJE GENOCIDA I SRPSKIM MEDIJIMA". Slijedi kompletna informacija o njegovom nastupu:

SUNDAY, APRIL 14th
1:30pm-3:00pm

Panel 2: Remembering Genocide?
“Genocide Denial in Serb Media: An Analysis of Post-War Years,” Harun Karčić, Al-Jazeera Balkans
Harun Karcic nastupa u nedjelju u Panelu 2, 1:30pm-3:00pm
Potrudićemo se da objavimo oba izlaganja, Tarikovo i Harunovo, u sljedećim brojevima Glasnika.



2.3 KOMPLETNA INFORMACIJA O SVIM OSTALIM DOGAĐAJIMA NA KONFERENCIJI

Slijedi kompletna informacija na Engleskom za zainteresovane, uključujući već na početku i tačnu adresu, na UNC (University of North Caroline), CITIRAMO:
Greetings to the participants in our upcoming conference, "Denial: The Final Stage of Genocide,” the First International Conference of the Center for Holocaust, Genocide & Human Rights Studies at UNC Charlotte.

Conference Schedule
This is a two day conference that will be held at:
UNC Charlotte's Center City, location at 320 E, 9th St, Charlotte, NC 28202.

The basic schedule for our conference is as follows:
Saturday, April 13th from 8:45am - 6:30pm
Sunday, April 14th from 8:45am - 4:00pm



SATURDAY, APRIL 13th
9:00am-10:30am

Panel 1: In Denial of Indigenous Genocide
“Native American Genocide: Realities and Denials,” Thomas Keefe, Rocky Mountain College
“Language: Denial in National Discuss of the U.S,” Kerri J. Malloy, Humboldt State University

“‘All We Wanted Was Peace and to be Left Alone’: State Removal of Native American Children in South Dakota and the Question of Genocide,” Alexis Poston, Stockton University

“Beyond Erasure: Indigenous Genocide Denial and Settler Colonialism,” Michelle Stanley, UNC Charlotte

Panel 2: Genocide Denial in Legal Contexts

“Analysis of the ICTY Decisions on Mladic and Karadzic,” Tarik Borogovac, National Congress of The Republic of Bosnia and Herzegovina

“Weaponizing the First Amendment: Denial of the Armenian Genocide and the U.S. Courts,” Marc Mamigonian, National Association for Armenian Studies and Research (NAASR)

“Weaponizing Genocide Denial,” William R. Pruitt, Virginian Wesleyan University

“The Responsibility to Protect and the Politics of Identifying and Prosecuting Atrocious Crimes: The Myanmar Experience,” Erameh Erumiseh, Chrisland University (maybe)



10:45am-12:15pm

Panel 1: Epistemologies of Genocide Denial

“Denial is the Condition for Evil: An Antropological Reading of Reiner Schürmann,” Jean-Philippe Belleau, University of Massachusetts at Boston

“Negating the Necrospective: Understanding the Culpability in Germany and in Yemen,” Lane Hepburn, UNC Asheville

“Genocide Studies Scholarship as a Tool of Genocide Denial: A Critical Self-Reflection of Definitions, Approaches, and Methods,” Kelsey Lizotte, Rutgers University

“The Continuum of Denial at Srebrenica,” Simon Massey, Prosecutor and Expert on Hate Crimes and International Law, UK

Panel 2: Sexual Violence in Genocide Denial

“Breaking the Silence on Rape during the Ovaherero and Nama Genocides of 1904- 1908,” Kavemuii Murangi, Ovaherero/Mbanderu and Nama Genocide Institute (ONGI)

“Breaking the Silence on Rape during the Holocaust,” Beth Lilach, Holocaust Memorial and Tolerance Center & Clark University

“Japan’s State-Sanctioned Denial of the Japanese Military Sexual Slavery System (so-called “Comfort Women” System) as Gendered Necropolitics,” Tomomi Kinukawa, San Francisco State University

“The Rape of Nanking: An Analysis of Violence Against Women During the Second Sino-Japanese War,” H. Driet Enoul, UNC Charlotte

Panel 3: Obscured in the Shadows of Other Genocides “The 1937-38 Dersim Kurdish Alevis Genocide, Religion-Ethnicity and Engineering of Denial Process,” Dilsah Deniz, University of Connecticut

“Seventy Years of Genocide: Palestinian Identity, Israel Denial and Al-Nakba,” Adam Hasian, UNC Charlotte

“Denying the Genocide of the Ottoman Greeks,” Theodosios Kyriakidis, Aristotle University of Thessaloniki

“Democratisation as a Protective Layering for Crimes Against Humanity,” Anna Plunkett, King’s College



12:15pm-1:30pm – LUNCH BREAK
1:30pm-3:00pm

Panel 1: Memory, Genocidal Trauma, and Reconciliation

“The Construction of Historical Memory in Colombia: Challenges Against Denial and Oblivion,” Felix Burgos, Indiana University East
“Collective Historical Trauma and Retelling the Past: Towards a Trauma-informed Transitional Justice,” Jeremy Rinker, UNC Greensboro
“Second Generation of Witnesses, Past-to-Present Ideology of Harm, and Intergenerational Trauma in Iranian Diaspora,” Sona Kazemi Hill, Ohio State University

“Confronting Denial- A Thirty Year Old Journey,” Sikhululekile Mkandla-Mashingaidze, University of the Free State

Panel 2: Celebrating and Profiting from Genocide Denial

“Triumphalism: The Eleventh Stage in the Bosnian Genocide,” Hikmet Karcic, Institute for Islamic Tradition of Bosniaks

“The Business of Genocide and its Denial,” Vino Kanapathipillai, SOAS University of London

“Denial as a Defense: General Slobodan Prajlak’s Trial and the Memory of Crimes

Against Humanity during the 1992-1995 War in Bosnia-Hercegovina,” Emily Makas, UNC Charlotte

“The Circassian Genocide: 150 years of Russian Denial,” Sufian Zhemukhow, George Washington University


Panel 3: Genocide Denial in Film and Music “Cabaret Songs as a Remedy to the Theresienstadt Zone of Denial,” Jay Grymes, UNC Charlotte

“The Polish and their Shifting Representations in the Holocaust Genre,” Theresa McMackin, Stockton University

“The Alchemy of Anne Frank’s Diary: Hollywood’s Denial of Inconvenient Truths,” Nora Nunn, Duke University

“Reclaiming the Denied Genocide Victim Identity Through Music: From Dle Yaman to Modern Armenian Pop Music,” Margarita Tadevosyan, George Mason University



3:15pm-4:45pm

Panel 1: Memory, Museums, Monuments

“Denial: The Final Stage of Genocide – The Case of the KLNa,” Diana Henry, Independent Scholar and Photographer

“The Babi Yar Massacre and the Problems with Commemoration of the Holocaust in Modern Ukraine,” Victoria Khiterer, Millersville University

“Erect a Memorial and Erase the Past: The Hungarian ‘Memorial to the Victims of the German Invation’ in Context,” András Szécsényi, Eötvös Loránd University

“Constituting Histories Through Culture in Iraqi Kurdistan,” Autumn Cockrell, University of North Georgia

Panel 2: Confronting Armenian Genocide Across Nations “Regaining Their Voices: Testimonies of Armenian Women Survivors Who Fled to Brazil,” Mariana Boujikian Felipe, NUMAS (Núcleo de Estudos dos Marcadores

Sociais da Diferença)

“Tigran Hovhannisian: The First ‘Denial-Fighter’,” Suren Manukyan, Yerevan State University

“British Discourse, Representations and Conceptualisations of the Armenian Genocide during WW1 and the Seeds of Denial,” Peter Morgan, University of Brighton

“La Negacion [Denial] by Alejandro Genes: Staging the Armenian Genocide in Post-Dictatorial Argentina,” Ariel Stricharz, St. Olaf College

Panel 3: Holocaust Testimonies and Testimonials

“American-Jewish Millennials Combating Genocide Denial,” Sarah Coykendall, Kean University

“Denial, Standing By, and the Birth of Memory: The Frankfurt Auschwitz Trial,” Dennis Klein, Kean University

“Nikto ne Zabyt: The Politicization of Soviet War Dead,” Thomas Earl Porter, North Carolina A&T State University

“Vishneva, Belarus Soviet Union Poland: The Importance of Memor,” Jacob J. Podber, Southern Illinois University

5:00pm-6:15pm – KEYNOTE ADDRESS by Lerna Ekmekçioglu, Ph.D., Historian of the Modern Middle East at MIT:

“What Can Genocide and its Denial Do to Feminism? The Existential Paradoxes of Armenians in Post-Genocide Turkey”



SUNDAY, APRIL 14th
9:00am-10:30am

Panel 1: Literary and Narrative Critiques of Genocide Denial “The Translator As Reconciliator: How Astrid Berger Brought Back Exile Write Eva Kollisch to the Austrian Literary Field,” Karin Hanta, Middlebury College

“Uncovering Spain’s Genocidal Puericulture State Through Allegories of Disobedience in Ana Maria Matute’s 1956 Los niños tontos (The Foolish Children), Lora L. Looney, University of Portland

“Denying the Animosity: Narratives of Harmony in Pre-Conflict India,” Jabeen Yasmeen, IIT Bombay

“That is Really Meme: What the Nazification of Pepe the Frog Portends for American Holocaust Memory in a “Fake News” Age,” Jeffrey Demsky, San Bernardino Valley College

Panel 2: Genocide Denial in the Era of “Fake News”

“Fake News and Genocide Denial,” Shantanu Gajjar, UNC Charlotte

“Holocaust Denial; Implications for a General Assault on Historical Truth,” Georgi Verbeeck, Maastricht University

“Cycles of Denial: Historical Memory and the (Re) Emergence of Genocidal Ideology in the United States Today,” Elisa Von Joeden-Forgey, Stockton University

“Let There Be Night: Duplicity, Fake News, and the Tongue-Twisted Ethics of Genocide Denial,” Jacob Waldenmaier, Ursuline University

10:45am-12:15pm

Panel 1: European Colonialism as Genocide

“Dutch Memories of Colonial Violence Against Indigenous Peoples: Comparing New Netherland and the Banda Islands,” Mark Meuwese, University of Winnipeg

“Nazism and Colonialism: Holocaust Exceptionalism to the Exclusion of German South West Africa is Denialism,” Zoe Samudzi, University of California, San Francisco

“The ‘Stolen Generations’ in Australia and Canada: What We Can Learn From Memoirs,” Sarah Urdiales, UT Health Science Center – Houston

Amukwaye (unknown: John emailed them again) [could not find in the email or my list]

Panel 2: Confronting Holocaust Denial

“Contemporary Holocaust Education in German Migration Society: Dealing with Denial,” Elisabeth Beck, Catholic University of Eichstätt-Ingolstadt

“‘The Jews Love Numbers’: Pastor Steven Anderson’s Fundamentalist Theology and his Holocaust Denial,” Matthew Brittingham, Emory University

“Addressing Denial in Educational Settings: Pedagogical Challenges and Approaches,” Amanda Solomon, Oregon Jewish Museum and Center for Holocaust Educatio

“Confronting the ‘Auschwitz Lie’: Holocaust Denial and the Federal Republic of Germany, 1949-1994,” Matthew Turner, Deakin University

12:15pm-1:30pm – LUNCH BREAK

SUNDAY, APRIL 14th
1:30pm-3:00pm



Panel 1: Genocide Across Sexual and Racial Difference

“The Forgotten Murders: Gendercide in the Twenty-First Century and the Destruction of the Transgender Body,” Haley Marie Brown, Stockton University

“An Impossible Means Towards Equity: The Role of Denial towards Inhibiting Effective Social Development for Black Americans,” Crystal Ellis, University of Wisconsin Milwaukee

“Denying the Feminine,” Charlotte Mears, Kingston University “Narrative Space where Recognition and Rejection of Past Wartime Responsibilities Coexist,” Tetsushi Ogata, Soka University of America

Panel 2: Remembering Genocide?

“Holodomor and Holocaust Memory in Competition and Cooperation,” Kristen Dyck, Poltava National V.G. Korolenko Pedagogical University

“Denial in Other Forms,” Paul Avakian, Independent Scholar and Latin American expert

“Genocide Denial in Serb Media: An Analysis of Post-War Years,” Harun Karcic, Al-Jazeera Balkans

“Denying Rwanda, Denying Congo,” Adam Jones, University of British Columbia

3:15pm-4:30pm – CLOSING ADDRESS by Henry C. Theriault, Ph.D., President of the International Association of Genocide Scholars:

“Is Denial truly the final stage? Consolidation and the Metaphysical Dimensions of Denial”



3. RADI LI SARAJEVSKA POLICIJA ZA DODIKA: DOK Rs OLAKŠAVA SRBIMA NABAVKU ORUŽJA, KOD NAS SMIŠLJAJU NOVE PROPISE KAKO BI DRŽALI BOŠNJAKE NENAORUŽANE

Preneseno sa portala "BH-VIJESTI"

Mart 29, 2019

Dok Srbi i Hrvati naoružavaju svoju policiju novim dugim cijevima i smišljaju propise kako da se njihovi ljudi lakše naoružaju, kod Bošnjaka policija ne nabavlja novu opremu i prosipaju nam “šuplju” kako nije u redu da građani imaju oružje. Donose nam i nove propise kojima se otežava njihova nabavka. Vrijeme je da se otkrije ko su petokolonaši među nama

U Republici srpskoj (Rs) utvrđene su i izmjene i dopune Zakona o oružju i municiji, kojima se dodatno ukidaju administrativne barijere kada su u pitanju uslovi za nabavljanje oružja. Naime, brišu se odredbe koje su, kao jedan od uslova za nabavljanje oružja, propisivale pribavljanje uvjerenja da se protiv osoba ne vodi prekršajni postupak.

Iz entitetske vlade je saopćeno da “navedene odredbe nisu ostvarile svoju svrhu u praksi, a istovremeno su građane izlagale dodatnom trošku”.

Pored navedenog, a kada je u pitanju oduzimanje oružja fizičkim osobama, ocijenjeno je da je predmetne odredbe potrebno drugačije definisati, prvenstveno iz razloga jer se u praksi pokazalo da se građanima koji su učinili prekršaj u određenim slučajevima i uredno platili novčanu kaznu, primjenom konkretnih odredaba, oduzimalo oružje koje je u mnogim slučajevima bilo porodično naslijede, trofej i slično.

S tim u vezi, predložena su određena zakonska rješenja koja će dati mogućnost Ministarstvu da cijeni određene slučajeve i svrsishodnost oduzimanja oružja, a to istovremeno neće uticati na bezbjednost osoba i imovine.



IZDAJA: U Sarajevu niko više ne može nabaviti oružje

Da bi neko dobio dozvolu za oružje, mora donijeti, kako stoji u Zakonu, “potvrdu o položenom ispitu o raspolaganju tehničkim znanjima za pravilno rukovanje oružjem, koju izdaje sportska streljačka, odnosno druga organizacija ili ustanova koja ima registrirano sjedište na području Kantona Sarajevo i ispunjava propisane uvjete za provođenje obuke i posjeduje odobrenje nadležnog ministarstva”

U Kantonu Sarajevo 3. aprila 2018. godine počela je primjena novog Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije. Osnovni razlog za donošenje ovog zakona bio je usklađivanje s međunarodnim standardima, naročito u pogledu četiriju ključnih pitanja, i to definicije i kategorizacije oružja, izgleda isprava o oružju te kaznenih odredbi. Predlagač zakona bio je ministar unutrašnjih poslova Kantona Vedran Mulabdić.

Mnogi su tada ocijenili da je Zakon dobar, ali i više od pola godine nakon njegovog stupanja na snagu i dalje niko ne može dobiti dozvolu za nošenje i posjedovanje oružja. Razlog je upravo Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije, odnosno član 16., stav 1., tačka b. ovog zakona.

Naime, da bi neko dobio dozvolu za oružje, mora donijeti, kako stoji u Zakonu, “potvrdu o položenom ispitu o raspolaganju tehničkim znanjima za pravilno rukovanje oružjem, koju izdaje sportska streljačka, odnosno druga organizacija ili ustanova koja ima registrirano sjedište na području Kantona Sarajevo i ispunjava propisane uvjete za provođenje obuke i posjeduje odobrenje nadležnog ministarstva”.

Ispostavilo se da niko u Kantonu Sarajevo nema odobrenje za provođenje obuke za rukovanje oružjem.

Iz razgovora s jednim lovcem, koji nije želio da navedemo njegovo ime, saznali smo da čak i ako neko već posjeduje oružje, ako želi nabaviti novo, ne može dobiti dozvolu dok ne donese potvrdu koju trenutno niko u Kantonu ne može izdati. Prema njegovim informacijama, na čekanju je više od hiljadu zahtjeva za dozvole u MUP-u, a ljudi su uložili i po nekoliko hiljada maraka za njegovu kupovinu.

Izdavanje potvrda o završenoj obuci za rukovanje oružjem nije u nadležnosti ni Ministarstva unutrašnjih poslova, jer u Zakonu stoji da potvrde izdaju sportski streljački klubovi i druge organizacije.

No, da bi sportski streljački klubovi i “druge organizacije”, koje god one bile, izdali nekome potvrdu, odnosno da bi potvrda bila važeća, klubovi moraju za tu djelatnost biti registrirani u MUP-u.

I tu je nova igranka da bi se Bošnjaci držali nenaoružanima kad im zatreba - još nijedan klub nije uspio završiti registraciju jer je milion nekakvih uvjeta i papira koje treba ispuniti i dostaviti da bi se klub registrirao za obavljanje obuke i izdavanje potvrda.

Iz svega je više nego jasno da neki domaći izdajnici, koji odlučuju o ovoj problematici, imaju plan da nas ponovo, kao i 90-tih godina drže nespremne za novu agresiju ako se desi. Ili prije – kad se desi. Dok nam se komšije i susjedi pripremaju, nama se svjesno vežu ruke.

(Izdvojeno.ba)

KOMENTAR: Svaki Bošnjak koji ima i malo pameti, koji ne želi da njega njegovu ženu i djecu, sestre, braću, roditelje četnici bespomoćne pohvataju i rade šta god požele, kako se to cijelu našu historiju ponavlja, mora naći neki način da nabavi pušku. Najbolje bi bilo da se prijavi u streljački klub, ali to vjerovatno nije jedini način. U prošlom ratu, one četvrti, mahale i čaršije, gdje su ljudi imali vlastito oružje su se odbranile, jer nije Srbinu drago krenuti tamo gdje ga čeka naoružan muškarac. Njima je drago "junački" ubijati, silovati, "žariti i paliti" nenaoružan narod.




This Page is Published on April 8, 2019 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 08.04.2019 - Last modified:08.04.2019.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE