BALKAN AREA

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION

BALKAN AREA
BALKAN AREA








Ing. Salih ČAVKIĆ
EDITOR


PREVOD SA ENGLESKOG

ACTUA HOME PAGE








 



Internacionalni Institut za bliskoistočno i balkanske studije(IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku i na Balkanu. General (Rtd) Corneliu Pivariu je član Savjetodavnog odbora IFIMES-a i osnivač i bivši izvršni direktor u Ingepo Consultingu. U svojoj sveobuhvatnoj analizi pod naslovom "Kako će izgledati budućnost?" on analizira globalnu geopolitičku evoluciju i njen utjecaj na države.

 


- General (Rtd) Corneliu Pivariu -
Član Savjetodavnog odbora i osnivača IFIMES-a
i bivši predsjednik Uprave INGEPO Consultinga

Kako će izgledati budućnost?



Moto: "Kao što vidimo put svijeta i kako smo i mi i vi toga svjesni, zakon se tiče samo onih koji su jednako moćni. Kako je to, moćni djeluju u skladu sa onim što mogu dok slabi pate zbog onoga što im je u spremištu" – Thucydides, prije nekih 2.500 godina Corneliu PIVARIU

Pitanje koje se postavlja u svakoj prilici kada se neočekivani izazovi suoče sa zajednicom, zemljom i sada čitavom planetom. Svijet je usred duboke egzistencijalne krize izazvane neometano kada je bipolarni svijet prestao postojati i marš globalizacije je napredovao, jednom kada je politička klasa opala širom svijeta i više nije sposobna pronaći najzgodnija rješenja za buduću evoluciju čovječanstva (barem u onom što je pokazala još od nekog vremena, a prije svega sada).

razmatranja C nakaljana tehnološkim i informacionim pukotinama, većina čovječanstva je zanemarila prirodu i njene zakone i, još više, čovjek je postao njihov najdestruktivniji element dok je ekologizam beznačajan faktor, nespreman da u suštini eliminira ili umanji nepravde koje je čovjek zarađivao prirodi s nepopravljivim posljedicama čak i za vlastitu
budućnost.


Čovjek nastavlja ponašati se na načine koji zanemaruju prirodne ravnoteže i intenziviranje neravnoteža ljudskog društva umnogome doprinose - nesretnom što bih rekao - evoluciji ljudskog društva sada i barem kratkom i srednjoročnom.

Kako će izgledati budućnost? Baš kao što smo ga osmislili ili kao stara rumunska izreka ide "vaš san zavisi od načina na koji odvraćate
svoj krevet". Međutim, većina svjetske političke klase je volju spavati u krevetu koji su odnijeli drugi (bili to one druge države ili drugi transnacionalni entiteti), jer politička klasa nema smisaona rješenja za trenutnu situaciju, barem u ovom trenutku.
Borba za prevlast svijeta odvija se na sasvim nov način budući da nisu pronađena održiva rješenja za nove globalne geopolitičke ravnoteže i formule koje su isprobane pokazale su se kao nezavidne nakon što je bipolarni svijet nestao i svijet je postao, kratko vrijeme, unipolarni pod američkim vodstvom.

Na ovoj pozadini i nakon nastajanja pandemije uzrokovane COVID-19 ( virus kodnog imena
SARS2-COVje i onako najavili barem od 2017) postalo je jasnije da, Osim državnih igrača koje zastupaju države, djeluju i druge sile sa globalnim geopolitičkim interesima, neke od njih mnogo moćnije od brojnih država, a koje, zbog sadašnje međunarodne arhitekture, nisu međunarodno zastupljene i zato ne mogu otvoreno da djeluju za promovišu svoje specifične interese.

U stvari, njihovo kretanje je bilo vidljivo već u drugoj polovini XX. stoljeća kada su velike naftne korporacije osjetile svoje prisustvo, zatim korporacije u naoružanju, i, tokom posljednjih decenija, medicinske i farmaceutske korporacije (poznate generički kao Big Pharma) kao i korporacije informisanog polja, velike društvene platforme, koje su osvojila već važne međunarodne pozicije iako neprepoznate od strane sadašnje međunarodne arhitekture gde se raspravlja o evoluciji ljudskog društva, pregovara se i, ponekad, odlučuje.


Dok će više vremena iscuriti iz ispada pandemije COVID-19 kao i od bilo koje druge obimne pojave, ne samo da se suprotstavljeni podaci akumuliraju već i oni podaci koji slijede i koji su za oris u ne predaleko budućnosti stvarnost o ovoj pandemiji.
Neću insistirati na ovoj temi ali sve je očiglednije da će ova globalna prekretnica imati važne efekte na globalnu geopolitičku evoluciju koja direktno utiče na ekonomiju ( jaz između bogatih i siromašnih će se nažalost proširiti, koncentracija kapitala će se povećati i srednja klasa će
oslabiti).

Na žalost, u tandemu sa ovim političkim i ekonomskim aspektima, u okviru je amper kampanja za minimizaciju uloge obrazovnog procesa, Za kršenje ljudskih temeljnih prava i sloboda, za poricanje uloge i značaja porodice, za povećanje trzaja između socijalnih klasa i kategorija do unapređenja mržnje ( od starog spora između radnika i intelektualista do onog između mladih i starih ili između plaćenika i penzionera
itd), poričući važnost ljudskog znanja prošlosti, pa čak i mržnje prema mrtvima.

"Tko
je ikada mogao zamisliti da će kipovi Kristofora Kolumba, Cervantesa ili Voltairea biti uništeni ili oskvrnuti? U nekim područjima globusa, trenutna mržnja pokriva i prošlost (prošlost koju niko ne može promijeniti, bilo da je dobra ili loša!), današnji narod mrzi narod još... koji su, ipak, stvarali, izmišljali, otkrivali, ostavljali izdašna djela. Borba savremenika sa statutama je znak intelektualnog siromaštva, nedostatka kulture, definitivnog infantilizma, gubitka jasne presude " [2]. Poboljšani tehnološki razvoj posljednjih decenija, posebno u oblasti informacija u tandemu sa AI neće biti,
Nakon pandemije, ma koliko se spektakularno procjenjuje ( ništa neće biti kao prije ) ali će biti izazvana posebno tehnološkim razvojem, 5G i 6G, Internetom stvari (IoT), Vještačkom inteligencijom (AI), i nekontrolisanim postupcima ljudskog faktora na okolini, a zatim i velikim kataklizmom.

Ne zaboravimo da je evolucija društvene savjesti uvijek sporija od napretka nauke i tehnologije i historije dokazuje da su barem do sada sva nova naučna otkrića u početku primijenjena na vojnom polju – destruktivnom, s ciljem ostvarivanja određenih političkih i vojnih ciljeva i tek nakon toga prilagođena civilnom polju.

Kako je rekao profesor
Klaus Schwab tokom on-line konferencije posvećene pripremi WEF-a 2021. u Davosu, potreban nam je Veliki reset kapitalizma. U stvari, radi se o korišćenju mogućnosti koje nudi PANDEMIJA COVID-19 za ambicioznije globalne promjene od onih koje promovira EU kroz G
reen New Deal. Ili, da to kažem još tuplje, koristeći izgovor da svijet bude " pravičniji "[3] govorimo o novom Hladnom ratu između Kine i SAD-a u kojem su partituju sve države drugog svijeta. Kratka analiza podvlači sljedeća vjerovatna dešavanja. Kina
C OVID-19 pandemija utiče na globalne geopolitičke evolucije koje su u bliskoj međuzavisnosti sa političkim interesima određenih velikih državnih aktera kao i sa važnim uticajima i interesima koje nedržavni akteri sa velikom ekonomskom snagom žele promovirati.

Kina je u poziciji da dobije jedinstvenu ulogu na globalnom nivou, ona ima kapacitet da postane jedna svjetska supersila u trenutku kada su je se SAD odricale i, vjerovatno, bar deceniju neće oporaviti svjetsku težinu koju je imala krajem XX. vijeka. Ipak, ovo drugo ima vrlo veliku vojnu moć, tehnološki napredak (ipak na području AI Kine teži dostići nivo SAD-a 2025. i postati svjetski lider 2030. godine) i politički utjecaj koji Kina nadmašuju samo djelomično. SAD još uvijek imaju veliku finansijsku i ekonomsku moć sve dok će dolar biti referentna valuta na globalnom nivou.


Kina bi mogla iskoristiti prednost koju je dao politički sistem samog svjetskog vodstva i poduzeti inicijativu usvajanja određenih mjera za evoluciju globalne geopolitičke situacije jer su zapadne demokratije i SAD izuzetno spore u procesu donošenja odluka. Na toj pozadini, Inicijativa za pojas i put (BRI) pokrenuta 2013. godine proširila se i do sada joj se pridružilo 138 država i 30 međunarodnih organizacija. Čak i ako će projekat usporiti na period zbog COVID-19, pandemija je stvorila nove prilike za Kinu i, u okviru ovog okvira, BRI bi mogao premjestiti centar gravitacije međunarodne trgovine (i vjerovatno finansijskog sistema) iz SAD-a u Kinu.


Jačanje pozicija postignutih u Africi i posebno na Bliskom istoku može olakšati Kini da ostvari ulogu jedine super moći. Ako Kina uspije u zamjeni "
en doceur" Rusije i Irana u Siriji u procesu ekonomskog oporavka, Peking će dobiti izuzetno povoljnu poziciju ne samo za mediteranski bazen nego i za Evropu. Jasno je da Kina želi postati dominantna sila na globalnom nivou, ali bi trebala uzeti u obzir greške svih prethodnih " imperija ", jer je način na koji je djelovala u Hong Kongu snažno kritiziran jer je to tretman Uyghurove manjine, projekata i velikih ulaganja u zemljama u kojima se dugo odgađa otplata do sume Pekingu.

Trebalo bi uzeti u obzir i specifične probleme s kojima se suočava na domaćem planu i koji su najveća opasnost za postizanje i održavanje globalne prevlasti.

Mislim da je Peking od dugo vremena uvjeren da nema vječitih prijatelja ili saveznika u svojim globalnim planovima, već i za obimne saveznike samo za određene specifične ciljeve kada su njihovi interesi dosljedni. Po svemu su mjeru, u sve to uvjereni su i providni partneri osim što neće raspolagati kineskim ekonomskim, financijskim, političkim i vojnim polugama. Američki.
The domaći događaji pokrenuli su u proljeće 2020. godine u SAD-u uzrokovane emocijama koje su uslijedio nakon tragične smrti Georgea Floyda i koje su pojačali mediji dovedeni u prvi plan pokreta Black Lives Mater (BLM), koji je nastao nekoliko godina ranije i utvrdio velike društvene preokrete u zemlji.

Osim činjenice da ti događaji dokazuju postojanje određenih društvenih i političkih problema kao i ekonomskih nejednakosti koje američka politička klasa nije na odgovarajući način obrađivao tokom posljednjih decenija, svakako svjedočimo političkom pokretu demokrata zbog umanjivanja šansi Donalda Trumpa za osvajanje novog mandata na predsjedničkim izborima u novembru 2020. COVID-19 pandemija preklapa američke domaće događaje i predstavlja najozbiljniji izazov za svjetski međunarodni poredak koji vode SAD, uloga koju je predsjednik Trump povukao na sekundarnu poziciju kroz svoj slogan "
Amerika prva".

U izvještaju Vijeća za vanjske odnose
[4] navodi se da bi se Sjedinjene Države trebale usredotočiti na poboljšanje domaće politike i ekonomske konkurentnosti ako želi igrati aktivnu ulogu na međunarodnoj areni. U tu svrhu, SAD bi trebalo da iskoristi svoje odnose sa Kanadom i Meksikom, da proširi mnogo aktivniju saradnju sa svojim saveznicima, da razvije partnerstvo sa Evropom, da unaprijedi svoje odnose sa Indijom, da investira u međunarodne institucije koje traže trag za nastojeći da se odnosi sa Rusijom i da se manje fokusiraju na Bliski istok, a više na Aziju. Zaostavštinu i širenje konkurencije s Kinom svakako treba pustiti u središte američke vanjske politike u potrazi za novim svjetskim porođajem.


Kakva će biti odluka ili odgovor američke političke klase koju ćemo vidjeti nakon izbora u novembru 2020. Iako demokrate do sada predstavljaju Joea Bajdena kao pobjednika, ne mislim da je Donald Trump već poražen. Čak i ako pobijedi, predsjednik Trump će se dodatno suočiti sa žestokom domaćom opozicijom koja će mu ometati postupke u inozemstvu zbog nastavimo uloge svjetskog lidera u takmičenju s Kinom. Projekat Evropske unije (EU) T he EU nastao je prije 70 godina kako bi se riješili intra evropski problemi, posebno za sigurno mir i pomirenje.

Evolucije koje su slijedile pretvorile su EU u atraktivnom modelu jer su stabilnost i prosperitet koji je uživala bili podupro politička i vojna alijansa sa kišobranom SAD-a i NATO-a. Osim toga, Evropska unija je apsolutna nužnost pošto nijedna evropska zemlja, bilo da se njemačka, Velika Britanija ili Francuska trenutno ne mogu, a još manje u budućnosti, baviti divovima kao što su Kina, SAD, Indija, Rusija. To je bila logika voljenog okupljanja evropskih država u uniji. Osim što je jednom kada je preuzela oblik, " inteligentnost " iz
Brisela živjela je u drugom, iluzornom, svijetu, udaljenom od geopolitičke stvarnosti i činilo se da se fokusira na ekonomiju, finansije i utopije. Zaboravili su ili zanemarili kontinuirani i agresivni pritisak Rusije, novu kinesku agresiju i silno nastavljanje islamskog osvajanja. Nadalje, tokom posljednjih 12 godina, EU je prošla kroz tri velike krize, finansijsku, krizu eura, a zatim migraciju s Bliskog istoka i Afrike s nepovratnim posljedicama kojima bi trebalo dodati BREXIT.
U ovom trenutku, EU prolazi kroz krizu uzrokovanu COVID-19, koja – vjerovatno previše optimistična - potpredsjednik zadužen za koordinaciju vanjske akcije i sigurnosne politike,
Joseph Borrell, smatra je "velikim akceleratorom historije"[5].

Borrell se izjašnjava za zajedničku vanjsku politiku EU pri kojoj se investicije souled ne samo politički nego i finansijski. Zapravo, evropska vanjska politika gotovo da i ne postoji i Josep Borell insistira na EU koja goni vlastite interese i vrijednosti i izbjegava pridruživanje stranama s jednim ili drugim velikim igračima koji namjeravaju kontrolirati globalizirani svijet. To zvuči odlično u teoriji, ali nema praktičnog znaka da će sastanak EU i Kine u jesen 2020. godine, koji će biti održan u Leipzigu, svjedočiti zaostalim događajima u tu svrhu iako je nedavno odobren prvi bilateralni sporazum [
6] između dvije strane. Izjava predsjednika Evropske komisije, Ursula von der Leyen, iznijeta tom prilikom, čini mi se zanimljivijom: "
Pandemija Covid-19 i određeni veliki bilateralni i multilateralni izazovi pokazuju da je partnerstvo IZMEĐU EU i Kine od suštinske važnosti, bilo da se radi o trgovini, klimi, tehnologiji ili odbrani multilateralizam. Ipak, kako bi se naša veza dalje razvijala, ona bi se trebala temeljiti još više na pravilima i reciprocitetu tako da osigura savršeno poštena pravila igre ".

Demokratija i poštovanje ljudskih prava su u opasnosti, a najbolji primjer je diskriminacija u godinama (ateizam). Iako je evropska povjerenica za jednakost – malteška
Helena Dalli u martu 2020. godine naglasila da: " Jednakost i nediskriminacija su temeljna načela ljudskih prava koja također vladaju u našoj
Uniji. Nijedna kriza nam ne dozvoljava da se oduštimo od ovih principa... Nema mjesta za ateizam u EU... COVID-19 kriza otkrila je diskriminirajuće stavove prema starijim osobama... Evropska komisija angažovana je na poštovanju svih ljudskih prava uključujući i ona starijih Evropljana sve vrijeme aktuelne krize i da niko neće biti ostavljen za sobom... To uključuje unosnu aktivnost,socijalne mjere i mjere mobilnosti na nivou EU " [7] . Nažalost, nije svugdje u EU uzeta u obzir ova izjava. U Rumuniji, osobe preko 65 godina bile su gotovo potpuno zaklonjene u svojim domaćinstava tokom vanrednog stanja i bilo im je dozvoljeno samo 2 sata, a kasnije 3 sata dnevno da izlaze van po zalihe ili druge potrepštine. Ovdje spominjemo izjave holandskog Marka Ruttea koji predlaže zakon o eutanazijama za zdrave 75-te koji osjećaju da su njihovi životi potpuni[8] .

Stoga treba obratiti veliku pažnju na to na koji način COVID-19 ubrzava historiju! U ovoj historijskoj fazi EU je potpuno zavisna od briselske debele birokracije i neće moći pravilno odgovoriti na velike izazove s kojima se suočava Njemačka.

"Ovaj problem Njemačke je da je prevelika za Evropu, ali premala za svijet", izjavio je
Henry Kissinger, dok Rusija, koja je i evropska i azijska sila, a da nije dominantna ni na jednom od kontinenta, želi igrati prevladavajuću ulogu širom svijeta.

Možda je to jedan od razloga zbog kojih su u historiji dvije zemlje blisko surađivale (vidi tajni "
Resurs u rance" Ugovor zaključen između Njemačke i Rusije 1887). Ne vjerujemo da, ako se Njemačka usprotivi nedavno ruskom re-pridruživanju G7, rusko-njemačka saradnja prolazi kroz kritične trenutke. Nakon 2. rata, njemačka evolucija je obilježena određenim povoljnim trenucima poput Maršalovog plana, ponovnim ujedinjenjem nakon pada Berlinskog zida (koji su snažno podržavale SAD na pozadini oslabljenog Sovjetskog Saveza čak i ako su Francuska i Velika Britanija bile nevoljne), širenje EU na Istok i stvaranje eura.

Na toj pozadini i posebno nakon što je
Donald Trump postao predsjednik, bilo je očito da je Njemačka usvojila strateško premještenje u odnosu na SAD koje njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass vidi kao premještenje cijele Evrope.
S obzirom na način na koji će Berlin premjestiti Njemačku u odnosu na Rusiju, Kinu, istočnu Evropu i transatlantske odnose zaključci profesora
Carla Masale [ 9 ], nakon što je kancelarka Angela Merkel održala govor u Fondaciji Konrad Adenauer 27. maja 2020.

Prva je da Berlin ne želi usvojiti tvrdu liniju u svojim odnosima s Kinom i naglasio da EU ima strateški interes za taj odnos i da će biti prioritet za njemačku vladu. Drugo, za Njemačku njen odnos sa Rusijom ima presedan u odnosu sa istočnom Evropom. I treće, postoji prelom transatlantskih odnosa čak i ako je kancelarka Angela Merkel ukazala da je najvažnije partnerstvo Evrope sa Sjedinjenim Državama. Primjećujemo da je odnos sa SAD-om "
degradiran" od " najvažnijeg prijatelja izvan EU" – kao politički manifest CDU-a iz 2017. godine - prema onom od "partnera".

Stvarni status odnosa između Njemačke i SAD-a ilustriran je nedavno odlukom Washingtona o povlačenju 11.900 vojske iz Njemačke (kao rezultat odbijanja Berlina da poveća vojnu potrošnju na 2% BDP-a) koji će biti premještani djelomično u Italiju i Belgiju, Drugi će biti vraćeni u SAD (Poljska se ponudila da udomi te trupe ali SAD vjerovatno ne žele da dodatno senzibilizaciju Rusiju takvom odlukom).
Dok Rusija i Kina imaju predsjednike, koji dugoročno pružaju stabilnost u svojoj vanjskoj politici, kancelarka Merkel će u augustu 2020. godine odstupiti. Njen nasljednik, bez obzira ko će biti, čini se, ne raspolaže usporedivim političkim stasom Merkelove ili drugim konkurentima.


Rusija
Nakon referenduma od 25. juna - 1. jula 2020. kada je 78,56% učesnika glasalo "Da", predsjednik Vladimir Putin pobrinuo se da može ostati predsjednik do 2036.

Ako je moskva do 2010. godine tražila da bude barem jednaka Washingtonu širom svijeta, okolnosti su se promijenile jer je Kremlj svjestan pomaka koji se događaju i manifestiraće se na međunarodnom nivou. Dokument poznate
vladine organizacije naglašava globalne geopolitičke opasnosti u 2020. godini: rizik da SAD i Kina ukinu saradnju uzimajući u obzir da dvije zemlje predstavljaju 40% globalnog BDP-a; nastavljanje drugog tipa Hladnog rata koji će u osnovi promijeniti ekonomske međunarodne odnose; pad ekonomske integracije;

Umjetna inteligencija (AI) će postati nova linija geopolitičke konkurencije; uspon populističkih pokreta; duboko nezadovoljstvo građana kao rezultat njihovog neodobravanja načina na koji se vlade bave ekonomskim i socijalnim izazovima i koje je dovelo do protesta širom svijeta i oslabilo sposobnost vlada da usvoje odgovarajuće mjere. Smatra se da su izazovi, kategorizirani u četiri poglavlja:
Geopolitički/ekonomski (egzacerbacija ekonomskih sukoba, protekcionizam u trgovinskim i investicionim poljima, sniženje velikih sila); okoliš (globalno zatopljenje, uništavanje prirodnih ekosistema, kriza vode); tehnološki (cyber-napadi na infrastrukturu i finansijske institucije, gubitak privatnog života); socijalna (polarizacija domaće politike, socijalna stratifikacija, gubitak povjerenja u medijske kuće, dominacija lažnih vijesti).

Iako se Rusija trenutno pojavljuje, na prvi pogled, u određenoj prednosti, suočava se sa dva važna problema: demografskim padom i padom cijene nafte (kako je rekao poznati analitičar – a citiram otprilike – sa preko 100 dolara bačva Rusija je supersila i, pod ovim nivoom, to je obična sila). U analizi post-globalnog reda,
Alexadr Dughin je procijenio da se vodeća elita koja postoji u Rusiji koja je preuzela oblik tokom kasnog sovjetskog vremena i u postsovjetskom vremenu ne sastaju na svim trenutnim chanlenzima jer su oni nasljednici bipolarnog i unipolarnog (globalističkog) reda i razmišljanja povezanog s njim, Kako je Rusija snažno povezana sa globalističkom strukturom, a hitnost na kratkom putu je uspostavljanje novog i nepovratnog post-globalnog svjetskog poretka.

Indija

Ova peta svjetska ekonomija sa više od milijardu ljudi, Indija je svjetska sila u pravljenju i potencijalna supersila.

Ona ima koristi od međunarodnog uticaja u porastu i ima u važnom reći o globalnim problemima ipak je suočeni sa ozbiljnim ekonomskim i socijalnim problemima kao posljedica viševjekovne kolonijalne eksploatacije.

Glavni strateški partneri Indije su Ruska Federacija, Izrael, Afganistan, Francuska. Određeni analitičari procjenjuju da će Izrael zamijeniti Rusiju u onome što se tiče i strateškog partnerstva i isporuka naoružanja.

Još od postizanja nezavisnosti, Indija je težila da bude autonomna od stranih sila ali su ga kineski ponovljeni upadi u pogranično područje na Himalajima prisilili da ozbiljno razmotri dvije opcije: poravnanje s Kinom ili potragu za širom međunarodnom koalicijom sposobnom da razbije geopolitičke ambicije svog susjeda.

Očekuje se da će u budućoj Indiji preponderancija na međunarodnoj areni i njena uloga u novom međunarodnom redu biti značajno u porastu.

"Crijevo T koji vjeruju da smo izbrisali iz srca zemlje koje smo povukli sa suzama u očima prije stotinu godina nisu u pravu", izjavio je predsjednik
Recep Tayyip Erdogan sredinom februara, 2018. godine, i to je vjerovatno naj provokativnija deklaracija u kojoj je iznijeta politička vizija sadašnjeg lidera u Ankari za vanjsku i vojnu politiku Turske za naredne godine.

Vanjska politika Turske tek treba pronaći najbolje rješenje između antizapadnih kolebanja i neo-otomanskog sna o regionalnoj hegemoniji, s jedne strane, te potrebe dobrih odnosa s Evropskom unijom, SAD,Kinom, pa čak i Iranom, s druge strane.
Pod
Erdoganovim vodstvom, Turska je odlučna da maksimalno iskoristi svoj geopolitički položaj i ulogu koja ima koristi od oklijevanja velikih međunarodnih igrača.

Teško je procijeniti u kolikoj mjeri će ostvariti te planove, međutim ona igra sve važnije uloge Bliskoistočnom jednadžbe (Sirija) i Sjeverna Afrika, uključujući i Mediteran.

U COVID-19 pandemiji Evolucija Romanije u prvoj polovini 2020. godine je označena, kao što je to bio slučaj sa drugim zemljama svijeta, pandemom COVID-19 sa određenim specifičnim bilješkama, neke od njih ne bih želio da se dogodi i koje ću predstaviti ukratko.

Rumunska politička klasa je ponovo dokazala svoj slab kapacitet pravilnog upravljanja situacijom i nikakve pozitivne značajne evolucije nisu zabilježene u odnosu na prethodnu analizu[
10] , a na političke akcije su snažno utjecali izgledi lokalnih izbora (već odloženi za 27. septembar, neizvjestan datum u vrijeme pisanja ovih redova) i parlamentarnih. Štaviše, kroz njihovo ponašanje prema stanovništvu, politička klasa dokazuje da 50 godina komunističke diktature i dalje imaju snažne uticaje.


Velika većina političara sebe smatra našim gospodarima (ipak smo krivi kao i prilikom prihvatanja ovog ponašanja) i postupaju u skladu sa tim (tokom statusa uzbune predsjednik je nekoliko puta govorio na TV-u i njegovi gestovi upozorenja bili su popraćeni direktnim Upućivanje prstiju publici), a govori mnogih dostojanstvenica bili su puni opreznih riječi (potcjenjivanje za poslastice) i ojačali osjećaj razlike (oni – izabrani koji su dopustili sve; mi, Rulju, treba pokoriti i ne misliti).


Uzgred, a ovo je vjerovatno evropski rekord, tokom prva dva mjeseca vanrednog stanja, izručeno je 120 miliona eura vrijednih kazna i smatraju se obavezne akcije (barem je to ono što je rezultat javnih izjava) glavni modalitet borbe protiv pandemije. Izgledalo bi tako da je stanovništvo veoma nepokorno i da ne posmatra zakone i pravila ali istina je da Rumuni, u svojoj velikoj većini, kao što je to u slučaju u drugim evropskim državama, posmatraju zakone i pravila koja nameću vlasti. Nedostatak obrazovanja, koji je dug proces, a ipak gotovo potpuno zanemaren tokom posljednjih decenija, ipak uzimaju svoj danak.

Opasnost koju predstavlja pandemija je ne duhovno preuveličava (SARS2-COV virus svakako postoji i čini žrtve, bez sumnje u to) ali statistika predstavlja greške i nije uvjerljiva, dok prepoznavanje tih grešaka dolazi kasno i to povećava nedostatak povjerenja i nedostatak transparentnosti doprinosi dalje nedostatku povjerenja.


Vlasti su zakasnile u prepoznavanju da 94% umrlih registrovanih kao smrtni slučaj zbog COVID-19 pati od bar još jedne ko-morbidnosti. Zabranom obdukcija za uspostavljanje uzroka smrti [11], pod djetinjastim i neistinitim izgovorom opasnosti od širenja virusa bio je još jedan razlog nedostatka samopouzdanja. Kao što sam rekao, dob diskriminacije tokom prvog perioda vanredne države bila je očigledna jer je Rumunija bila jedina evropska zemlja u kojoj je bilo dozvoljeno da oni starija od 65 godina izlaze iz domaćinstava samo 2 sata i kasnije 3 sata samo dnevno, u vremenskom intervalu koji su popravile vlasti i to je bila mjera[12] za poslije se niko nije ispričao.

Među važnim ličnostima zemlje bio je to samo predsjednik Rumunske
akademije, Ioan-Aurel Pop, koji je imao jasan stav da osudi ovu mjeru , mjeru koja je trebala oralliti mnogo veći broj ljudi nego što je to učinila. Diskriminacija se nastavlja neshvaćanje zakona o penzijama koji omogućava njihovo povećanje od 1. septembra, zakona koji je predsjednik najavio već vlada ne može posmatrati kao posljedicu ekonomske situacije koju je stvorila epidemija. Imajući u vidu da u Rumuniji penzije predstavljaju oko 8% BDP-a (u državama članicama EU predstavlja 12%) a indeksiranje penzija sa inflacijom koja je zakonom predodređena mora se donositi svake godine u januaru, koja je donesena 2019. godine samo u septembru i o tome do sada nema vijesti u 2020. godini.

"Ništa nije vrjednije od savjeta starih
muškaraca", kako kaže stara rumunska izreka, a to se često koristilo s ponosom do prije nekih decenija. Čini se da je žele zamijeniti sintagmom "Neka ih ubije onaj koji ima starce oko sebe".
Registrujemo kršenja ljudskih prava i sloboda sa pomahnitanjem vrijednim boljim uzrokom u novom zakonu br. 136/2020, "putem kojih vam liječnik preporučuje zaključavanje, liječnik odlučuje o vašem zatvoru, liječnik preporučuje produživanje vašeg pritvora...
Ne možete napustiti lokaciju gdje ste bili silom zatvoreni... Liječnik je zamijenio čak i pravosuđe i mogao bi vas lišiti slobode, bez obzira na to što želite [13]".

Za to vrijeme, Deforestacija ide nesmetano (tri hektara na sat prema podacima iz decembra 2019. godine), uprkos upozorenjima EU, broj nezaposlenih dolazi blizu 900.000 ljudi, ekonomija registruje gubitke na kojima vlasti ne nude jasnu situaciju, a strani krediti dostigli su oko 10 milijardi evra u prvoj polovini 2020. godine.

Čini se da su među državnim institucijama Ustavni sud i ombudsman ostali samo branitelji ljudskih prava i sloboda u Rumuniji. Pandemija je otkrila još jednu tužnu istinu: rumunska država nije u stanju osigurati zaposlenje za postojeću radnu snagu. U punom vanrednom stanju, hiljade Rumuna putovalo je iznajmljenim avionima u Njemačku – što je za nju bila zahvaćena pandemijama – da beru šparoge (ono što su radili od mnogo godina), Austrija je učinila na raspolaganju poseban voz za povratak socijalnih staratelja iz Rumunije.


Tako je za javnost otkrivena situacija desetina hiljada Rumuna koji rade na farmama i klaonicama u Njemačkoj, Holandiji i Velikoj Britaniji, staraocima u Austriji i Italiji, berači jagoda u Španiji. Rumunska vlada nije reagirala na tu temu; vjerovatno naši političari ne shvataju da bi mogli doći do tačke da se prema njima postupa u sjedištu Brisela na način na koji se prema rumunskim radnicima postupa u inostranstvu. Optimistično zaključujem obećanjima predsjednika Klausa Iohannisa danim na konferenciji za novinare 29. jula: "Imali smo sastanak po pitanju evropskih fondova.

Razgovarali smo o načinima na koje se Rumunija može okrenuti boljoj upotrebi evropskih fondova u vrijednosti od 80 milijardi eura. Odredili smo prioritetne domene. Želimo da Rumunija napredova i to se može uraditi samo kroz ogromne investicije. Naš glavni prioritet je ulaganje u infrastrukturu. Imamo sredstva za autoputeve i pruge, za modernizaciju energetske infrastrukture, za ulaganje u obrazovanje i zdravlje".

Vlasti su nam do sada ponudile mnoga obećanja i uvijek pričale o budućnosti: uradićemo, pripremit ćemo se, uskoro ćemo, za
kratko vrijeme. Vidjećemo šta nam budućnost čeka, a ipak ne bi trebalo da usvojimo pasivni stav. Faktor koagulacije za pomicanje stvari naprijed, na bolje, mora se stvoriti.

Obrazovanje, ekonomski razvoj i demokratija trebali bi biti tri glavna akcijska polja Rumunije u budućnosti, a ne sitna politička ponašanja bez vizije. Kratki zaključci The COVID-19 pandemija izgleda da požuruje evoluciju prema multilateralnosti, ali ona se neće postići na idiličan način već putem globalnog takmičenja za moć, uticaj i resurse gdje se ne mogu zanemariti zamjerke i historijske frustracije koje hrane želju za osvetom.


Poštovanje ljudskih individualnih prava i sloboda, o kojima je dogovoreno i formalizovano u Povelji UN-a nakon Drugog svjetskog rata, ostaje potpuno važeće još uvijek su u opasnosti i greške iz prošlosti se ne smiju ponavljati. Države i tržišta će biti svjedoci novih promjena na političkom i ekonomskom polju na način koji će biti uočljiv samo na vrijeme i, na primjer, mnoge korporacije presele svoje proizvodne pogone iz Kine.


Nejednakosti će rasti i pojavit će se nove propale države.

Kini neće biti teško, pod sadašnjim okolnostima, postati jedine svjetske supersila ipak je problem koliko će dugo uspjeti u održavanju te pozicije. Multilateralizam će na kraju pobijediti.
Nedostatak obrazovnog procesa na globalnom nivou će biti očigledan, ipak će AI doprinijeti da se preuzimaju mnoge aktivnosti koje trenutno obavljaju osobe sa važnim egzistencijalnim posljedicama (već je za 2020. u svijetu predviđeno da će broj zaposlenih opasti za 25 miliona kao rezultat razvoja AI).

Razvoj 5G i 6G komunikacija i IoT-a imaće važne efekte na evoluciju ne samo međuljudskih odnosa nego i međunarodnih.
Postoji opasnost da se ova dešavanja koriste za snižavanje ljudskih prava i za neprihvatljive upade u privatni život. Vjerujem da je opredijeljenost između bića i imati od vitalnog značaja za evoluciju i budućnost čovječanstva i zato ovdje ponovno poduzimam zaključak predsjednika
Emila Constantinescua [14]: "Politika u društvu znanja i u globaliziranom svijetu budućnosti treba konstruirati kao složenu viziju o budućnosti, zasnovanu na novom dijalogu o ljudskim vrijednostima.

Trenutna globalna medicinska kriza, koja je dovela u prvi plan ne naše bogatstvo nego naš život, nalaže nam brutalno da se odučimo između toga da imamo ili budemo. Stvaranje nove arbitraže između moći i znanja je potrebno da se rekonfiguriše okvir u kojem svaki pojedinac može ne samo biti nego i postati ".

U svakom slučaju,
Thucydides je u pravu prije nekih 2.500 godina, je upravo sada i vjerojatno će biti u pravu u dugoročnoj budućnosti.


O autoru:

Corneliu Pivariu je visoko odlikovani general od dvije zvjezdice rumunske vojske (Rtd).
On je osnovao i vodio jedan od najutjecajnijih časopisa o geopolitici i međunarodnim odnosima u istočnoj Evropi, dvojezični časopis Geostrategic Pulse, već dvije decenije. General Pivariu je član Savjetodavnog odbora IFIMES-a.


Ljubljana/Bucharest, 13 August 2020

Fusnote:


[1] IFIMES – International Institute for Middle East and Balkan Studies, based in Ljubljana, Slovenia, has Special Consultative status at ECOSOC/UN, New York, since 2018.


[2] Ioan-Aurel Pop, president of the Romanian Academy in an interview granted to Gazeta de Cluj magazine, 2020.

[3] Države i međunarodne organizacije toliko su se trudile da svet učini boljim mestom tako da se sada svakih dva dana pojavljuje novi milijarder, a prihod najbogatijih 2.200 milijardera se povećao za 12% godišnje; 1% najbogatijih ljudi planete ima prihode jednake prihodima od najsiromašnijih 3,8 milijardi ljudi na svetu.

[4] The End of the World Order and American Foreign Policy, Council Special
Report no.86, May 2020


[5] Speech delivered at the Annual reunion of Germany ambassadors, 2020.

[6] Sporazum između EU i Kine o geografskim indeksima (IG), odobren 20. jula afte gotovo 10 godina pregovora

[7] https://www.age-platform.eu/policy-work/news/eu-commissioner-equality-reaffirms-older-persons-rights-time-covid-19


[8] https://www.dutchnews.nl/news/2020/07/euthanasia-law-proposed-for-healthy-over-75s-who-feel-their-lives-are-complete/

[9] Carlo Masala, profesor međunarodne politike na Univerzitetu Bundeswehr, Munchen


[10] https://corneliupivariu.com/romania-la-101-ani-de-la-crearea-statului-national-unitar/

[
11] Odluka Nacionalnog centra za praćenje i kontrolu komunikabilnih bolesti (CNSCBT): "Smrt pacijenta potvrđenog coVID-19 ne može se pripisati većoj bolesti (npr. rak, Hematološka stanja itd) i COVID-19 treba prijaviti kao uzrok smrti, bez obzira na postojeće medicinske uslove za koje se može sumnjati da favoriziraju tešku evoluciju COVID-19. COVID-19 treba spomenuti na smrtovnici kao uzrok smrti za sve preminule osobe koje su COVID-19 uzrokovale ili su trebale prouzrokovati ili doprinijeti smrti."

[12] Njegov članak Opasni stari ljudi je objavljen na stranici Akademije i preuzeo ga je nekoliko dayliesa.


[13] http://teopal.ro Tragedija rumunskog građanina: Bolestan si, kriv si!

[14]
Emil Constantinescu, predsjednik Rumunije, 1996-2000, predsjednik Berlinske akademije kulturne diplomatije. Svetska medicinska kriza – historijska šansa za novi globalni politički projekat.




This Page is Published on Augustus 30, 2020 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“


Nazad na prethodnu stranicu Nazad na početak stranice Naprijed na sljedeću stranicu

OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
 
Napomena: Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email: info@orbus.one
Page Construction: 30.08.2020 - Last modified:04.09.2020.


BALKAN AREA





ACTUA HOME PAGE