Ing. Salih ČAVKIĆ
|
Međunarodni
institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1]
iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i
Balkanu. IFIMES analizira aktualno stanje u pravosuđu i vladavinu prava u
BiH i predlaže moguća rješenje za prevazilaženje postojeće situacije. Iz
analize „Bosna i
Hercegovina 2020: Vladavine prava nema bez temeljite reforme pravosuđa -
slučaj Fadil Novalić oslikava stanje u bh. pravosuđu“
izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Bosna i
Hercegovina 2020:
Vladavine prava nema bez
temeljite reforme pravosuđa - slučaj Fadil Novalić oslikava stanje u bh.
pravosuđu
U
Bosni i Hercegovini pravosudni sistem predstavlja prepreku za svakojaki
napredak te države. Detektirano je stanje u pravosuđu od strane domaćih i
stranih eksperata i institucija, ali je potrebno uz snažnu međunarodnu
podršku i liderstvo pokrenuti stvari naprijed. Bez sređivanja stanja u
pravosuđu nije moguć sveopći napredak te države i korjenite političke
promjene.
Dijagnoza stanja u pravosuđu Bosne i Hercegovine, izvještaji koji dolaze od
neutralne i nepristrane strane su neosporni, vjerodostojni i relevantni, kao
što su:
-
Izvještaj Johanna Priebea „Izvještaj
stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini[2]“
iz decembra 2019.godine i
-
Izvještaj OSCE „Treći
godišnji izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju: sindrom
nekažnjivosti [3]“
iz novembra 2020.godine.
U situaciji kada imamo dijagnozu stanja u bh. pravosuđu, postavlja se samo
pitanje šta je efikasna terapija za ozdravljenje pravosuđa, koje je
neosporno „rak rana“
bh. društva.
Međunarodni institut IFIMES je nedavno objavio analizu „Bosna
i Hercegovina 2020: Posrnulo pravosuđe 'rak rana' bh. društva“,
link:
https://www.ifimes.org/ba/9934
Vladavine
prava nema bez temeljite reforme pravosuđa
Nesporno
je, da se dosadašnje reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini moraju
proglasiti neuspješnim i uz pomoć evropskih pravnih eksperata izvršiti
ponovni izbor sudija i tužilaca na osnovu kompetencija, poštenja, uz
permanentnu edukaciju te prva privremena imenovanja izvršiti za mandatni
period od četiri godine, a nakon tog perioda na osnovu izvršene ocjene
dosadašnjeg rada izvršiti imenovanja sa trajnim mandatom.
Mandat predsjednika i članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV),
predsjednika sudova i šefova tužilaštava trebalo bi ograničiti na samo
četiri godine, da se ne bi dešavalo kao u Brčko Distriktu BiH, da će
predsjednik Osnovnog suda Brčko distrikta BiH biti u mandatu 24 godine ista
osoba, predsjednik Apelacionog suda Brčko distrikta BIH u mandatu 26 godina
ista osoba i glavni tužilac Tužilaštva Brčko distrikta BIH u mandatu 25
godina ista osoba.
Nužno će biti usvojiti zakonodavni okvir, da svim sudijama i tužiteljima
prestane mandat i da budu imenovani u prva privremena imenovanja na period
od četiri godine. Isto tako stvoriti zakonodavni okvir, da se razriješi
dosadašnji VSTV na čelu sa predsjednikom
Milanom Tegeltijom.
Formirati privremeno regulatorno pravosudno tijelo umjesto VSTV. U to tijelo
bi izabrali osobe sa visokim stručnim i moralnim kvalitetama, među kojima bi
bili i evropski pravni eksperti.
Navedeno privremeno regulatorno pravosudno tijelo bi imalo zadatak, da vodi
i koordinira buduću reformu pravosuđa, da nakon široke rasprave u
profesionalnoj zajednici predloži model reforme pravosuđa i zakonodavni
okvir za tu reformu.
To tijelo bi također izvršilo i prva privremena imenovanja na mandatni
period od četiri godine. Na takav način bi se nastavio kontinuitet rada
pravosuđa. U dosadašnjem sistemu, inače, postoje imenovanja na određeno
vrijeme, tj. dodatne sudije i dodatni tužioci. U periodu od četiri godine bi
se provjerio rad svakog sudije i tužioca kroz postupanje u njihovim
dosadašnjim predmetima. O radu svakog sudije i tužioca bi se sačinio
izvještaj i taj bi izvještaj bio osnova za imenovanje sudija i tužilaca sa
trajnim mandatom.
Šta bi bio objektivan
kriterij za te izvještaje?
Glavni kriterij pri kontroli bi bio, da li su sudije i tužioci u istim ili
sličnim predmetima jednako postupali. Odnosno, da li su se držali temeljnog
načela jednakosti pred zakonom, što je osnova pravne sigurnosti i vladavine
zakona. Na takav način bi se eliminirali nekompetentni i nemoralni nosioci
pravosudnih funkcija. Jednakost pred zakonom je temelj vladavine prava i
demokratije, korektivni faktor ovom kriteriju bio bi kvalitet i kvantitet
ostvarene norme u prethodnom vremenskom periodu.
Intervencija u zakonodavni okvir - neujednačena sudska praksa
Temeljita
reforma traži i intervencije u zakonodavni okvir i okvir podzakonskih akata,
koji uređuju rad pravosuđa. Postoje vrlo ozbiljne, često jednostavno
dokazive tvrdnje, da pred drugostepenim, trećestepenim sudovima i pred
različitim tužilaštvima postoji različita pravna praksa. Jednostavno postoji
neujednačena sudska praksa, štaviše, pred istim drugostepenim ili
trećestepenim sudovima. Različita pravna stajališta se zauzimaju u istim ili
sličnim predmetima. Nužno je podzakonskim aktima za rad sudova i tužilaštava
uspostaviti obavezu usaglašavanja sudske i tužilačke prakse. Ono vijeće,
onaj sudija u vijeću, onaj tužilac, koji se poziva na neovisnost u
mišljenju, a da ne prihvata usaglašavanje pravnih stajališta, otvara sumnju,
da je možda takav izgovor podloga za korupciju, lobiranje, politički
utjecaj, ličnu sujetu i netoleranciju u prihvaćanju drugačijeg mišljenja.
Dakle, pravna stajališta se moraju usaglašavati i ujednačavati. Za takvo
usaglašavanje isključiva osnova mora biti pravna norma iz Ustava, zakona ili
Evropske konvencije.
U suprotnom, ako nemamo takvo usaglašavanje i ujednačavanje sudske i
tužilačke prakse, imat ćemo opet nejednakost pred zakonom, selektivnu
primjenu pravde i ugroženu vladavinu zakona i demokratije.
Nije sporna nezavisnost sudija i samostalnost tužilaca, ali oni nisu
apsolutno nezavisni u donošenju odluka. Oni su apsolutno zavisni od Ustava,
zakona i Evropske konvencije. Uvesti kontrolu kvaliteta rada sudija i
tužilaca na nižestepenim sudovima i tužilaštvima, od strane višestepenih
sudova i tužilaštava.
U ranijem periodu su postojale kontrole svakih šest mjeseci u kojima su viši
sudovi i viša tužilaštva „kontrolirala“
niže sudove i tužilaštva, te sačinjavali zapisnike u kojima su davali
instruktivne preporuke, koje su bile osnova, kako za ujednačavanje sudske i
tužilačke prakse, tako i najbolja konkretna edukacija u primjeni prava.
Nužno je podzakonskim aktima ustvari ponovo uvesti takve kontrole. Propisati
kriterije za napredovanje u pravosuđu, na osnovu kompetencije, poštenja,
lične hrabrosti i prethodne pravosudne karijere.
Ne smije se desiti da npr. u Sud BiH ili Tužilaštvo BiH „uskoče
pravni stručnjaci“, koji prije imenovanja na te funkcije, nisu
napisali niti jednu presudu, niti optužnicu.
Uvesti kriterij karijernog napredovanja u pravosuđu „stepenicu
po stepenicu“. Nedostatak tog kriterija karijernog napredovanja
„stepenicu po stepenicu“,
imalo je za posljedicu, ulazak nekompetentnih nosilaca pravosudnih funkcija
na važne i odgovorne funkcije u sudskoj vlasti.
Temeljito preispitivanje rada nosilaca pravosudnih funkcija
Postoji
nekoliko razloga zbog čega je potrebno uvesti prva privremena imenovanja na
period od četiri godine.
Jedan od razloga je, da se temeljito preispita dosadašnji rad svih nosilaca
pravosudnih funkcija na naprijed propisani način. U suprotnom, može se
desiti, da se za narednih 15-20 godina ponovo konstatira, da reforma
pravosuđa u Bosni i Hercegovini nije uspjela, jer u pravosuđe opet mogu ući
oni koji se u donošenju odluka ne drže načela jednakosti pred zakonom, koji
selektivno primjenjuju zakon i koji nemaju stručne i moralne kvalitete za
rad u pravosuđu.
Drugi važan razlog je, da se ne desi, da prilikom brzog odabira nosilaca
pravosudnih funkcija ne budu izabrani kompetentni i moralni nosioci
pravosudnih funkcija.
Potrebno je se vratiti ranijem procesnom krivičnom zakonodavstvu, koji taj
sistem imaju kao što su Italija, Francuska i druge evropske zemlje, koje
imaju tradiciju vladavine zakona. Postavlja se pitanje, da li bi se desili
pravosudni skandali u slučajevima „David
Dragičević“ i „Dženan
Memić“, da je istragu vodio istražni sudija?
Da je istražni sudija u slučaju David Dragičević, kao nepristrani sudija
izašao na lice mjesta ne bi nestali tragovi krivičnog djela, niti bi
eventualno bilo kontaminirano mjesta izvršenja krivičnog djela.
Naime, pred očima nepristranog sudije ne mogu se sklanjati tragovi krivičnog
djela, niti vršiti kontaminacija lica mjesta. Istražni sudija bi odmah
naredio izuzimanje tragova krivičnog djela, odgovarajuće istražne radnje,
vještačenja, itd. U suštini, vrlo je važno, da istragu vodi nepristrani
sudija, a ne stranka u krivičnom postupku - tužilac.
Poseban je problem što se sada faktički istraga prepušta nekompetentnim
policijskim inspektorima.
Istražne radnje bi na zahtjev tužioca provodio istražni sudija, kao što je
bilo po ranijem važećem krivično-procesnom zakonodavstvu. U krivično
procesno zakonodavstvo potrebno je vratiti ulogu oštećenog kao stranke, koja
bi trebala imati sličnu ulogu kao tužilac u toku glavnog pretresa.
U važećem krivično procesnom zakonodavstvu, oštećeni kao stranka i npr.
njegov kvalifikovani punomoćnik nemaju nikakvu aktivnu ulogu (npr.
u predlaganju dokaza na glavnom pretresu, postavljanja pitanja svjedocima,
vještacima, itd.).
Potrebno je ponovo vratiti pravni institut oštećenog kao tužioca, u
situaciji kada tužilac odustane od krivičnog gonjenja.
Aktivna uloga oštećenog u krivičnom postupku, uvođenje instituta oštećenog
kao tužioca, imaju za cilj što bolju i dodatnu kontrolu tužioca kao državnog
organa od strane oštećene stranke.
U konačnici to ima za cilj sudsku kontrolu u slučaju odustajanja od
krivičnog gonjenja. To bi bilo u interesu pravde i istine.
Vratiti u krivično procesno zakonodavstvo načelo materijalne istine,
odustati od načela koliko dokaza stranke iznesu pred sud, toliko pravde
dobiju pred sudom. Zbog odustanka od načela materijalne istine, pred
krivičnim sudom stradala je istina, pravda i vladavina zakona.
Kada je u pitanju građanska oblast, nesporno je, da je intervencijama u
zakonodavni okvir potrebno ubrzati parnični postupak, što je dobro rješenje.
Međutim, i tu je opet nužno vratiti načelo materijalne istine u
građansko-procesno zakonodavstvo.
Slično kao kod krivično-procesnog zakonodavstva, to se sigurno može učiniti,
a da ne strada načelo ekonomičnosti i ubrzanja vođenja parničnog postupka.
Nužna je vrlo važna intervencija u zakonodavni okvir, da se privredni
sporovi propišu kao hitni sporovi za presuđivanje.
Bez vladavine prava nema stranih investicija i novih radnih mjesta
Strani
i domaći kapital traže pravnu sigurnost, okončavanje jednostavnih privrednih
sporova najduže za jednu godinu dana, u složenijim predmetima najduže za
dvije godine.
U suprotnom neće biti povećavanja ekonomskih aktivnosti, investiranja,
razvoja, novog zapošljavanja. Nedopustivo je, da se novac privrede blokira u
dugotrajnim parnicama. Donijeti jedan vlasnički zakon i jedan novi zakon,
koji regulira obligacijske odnose. Strani i domaći kapital traže pravnu
sigurnost i jednaku sudsku zaštitu vlasništva i obligacijskih odnosa u
cijeloj BiH, u svim sudovima, u sva četiri pravosudna sistema. Garancija
jednakosti pred zakonom, garancija neselektivne pravde, garancija jednake
zaštite imovine, dobara koja se štite krivičnim zakonodavstvom, jeste
uspostava Vrhovnog suda BiH.
Vrhovni sud BiH svojom jedinstvenom sudskom praksom, ujednačavanjem te
sudske prakse i obavezujućim pravnim stajalištima, pruža pravnu sigurnost i
jednakost pred zakonom, u pravilnoj i jedinstvenoj primjeni materijalnog i
procesnog prava.
Fragmentarno pravosuđe nužno donosi različita pravna stajališta u primjeni
procesnog i materijalnog prava, u zaštiti vlasništva i obligacijskih odnosa,
u zaštiti dobara, koja se štite krivičnim zakonodavstvom.
To je u proteklom periodu za posljedicu imalo pravnu nesigurnost,
nejednakost pred zakonom i selektivnu pravdu.
Vrhovni sud BiH svojim pravnim stajalištima mora obezbijediti jednaku
zaštitu vlasništva i obligacijskih odnosa, te obezbijediti, da se u
krivičnoj oblasti za slična djela izriču slične sankcije, što provjerom kroz
dosadašnju sudsku i tužilačku praksu nije bio slučaj.
Ustav BiH omogućava uspostavu Vrhovnog suda BiH
Ustavni
sud BiH nije nadležan po Ustavu, da ispituje pravilnost primjene
materijalnog i procesnog prava. Apelacije pred Ustavnim sudom BiH protiv
presuda redovnih sudova, nisu redovno niti vanredno pravno sredstvo.
Apelacija je alternativno pravno sredstvo.
Upravo iz tih razloga, pošto Ustavni sud BiH nije redovni sud, on ne
obezbjeđuje jedinstvenu primjenu materijalnog i procesnog prava u cijeloj
BiH.
Dakle, ni Ustavni sud BiH kroz svoje odluke povodom apelacija, ne
obezbjeđuje jednakost pred zakonom, zbog svoje ustavne nenadležnosti, da
ispituje pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava pred redovnim
sudovima.
U Ustavu BiH, (članom III/1 g[4])
je omogućena uspostava Vrhovnog suda BiH. U Aneksu I Ustava BiH Dodatni
sporazumi o ljudskim pravima, koji će se primjenjivati u BiH, je također
propisana pravna osnova za uspostavu Vrhovnog suda BiH.
Glavna pravna osnova je u članu II/2 Ustava[5]
BiH.
Ova odredba propisuje, da se Evropska konvencija direktno primjenjuje u BiH
i ima prioritet nad svim ostalim zakonima.
Evropska konvencija se direktno primjenjuje u BiH, a tu jedinstvenu provedbu
Evropske konvencije kao nadzakonskog i nadustavnog akta, na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine može obezbijediti samo redovni Vrhovni sud
BiH.
Također je Amandman I na Ustav BiH pravna osnova za formiranje Vrhovnog suda
BiH, kada je u pitanju Brčko Distrikt BiH.
Naime, BiH ne vrši suverenitet, odnosno ne vrši sudsku vlast u Brčko
Distriktu BiH, jer nema Vrhovnog suda BiH kao redovnog suda. Već je
objašnjeno, da Ustavni sud BiH nije redovni sud i ne obezbjeđuje tu zaštitu
zbog svoje ustavne nenadležnosti. Zbog toga bi se buduća apelacija Brčko
Distrikta BiH prema Ustavnom sudu BiH mogla odnositi na to, da je
amandmanom[6] na
Ustav BiH koji se odnosi na Brčko Distrikt BiH iz 2009.godine, onemogućeno
odnosno ne postoji vršenje sudske vlasti BiH na teritoriji Brčko Distrikta
BiH što bi otvorilo prostor, da Ustavni sud BiH donese odluku, kojom bi se
državi BiH odnosno Parlamentarnoj skupštini BiH naložilo, da uspostavi
Vrhovni sud BiH.
Priebeov izvještaj i Treći izvještaj OSCE su utvrdili moguće zloupotrebe
sudske vlasti od strane predsjednika i članova VSTV, glavnih tužilaca i
predsjednika sudova. Istina, ne od svih tih nosilaca pravosudnih funkcija.
Ti izvještaji su detektirali to kao problem za vladavinu zakona.
Jedan od načina, da se ubuduće ne dešavaju takve zloupotrebe sudske vlasti,
jeste ograničavanje mandata članova VSTV, glavnih tužilaca i predsjednika
sudova. Jednostavno, skraćivanje mandata će onemogućiti u dužem vremenskom
periodu vršenje zloupotrebe sudske vlasti
Javna rasprava o reformi pravosuđa u BiH
Izuzetno
je važno za reformu pravosuđa u Bosni i Hercegovini, napraviti široku javnu
raspravu od strane profesionalne zajednice (sudija, tužilaca, advokata,
civilnog društva i drugih zainteresiranih javnosti).
Javna rasprava bi se odnosila na kreiranje modela reforme pravosuđa i
kreiranje zakonodavnog okvira za tu reformu.
Brojna su pitanja, koje bi ta javna rasprava od strane profesionalne
zajednice kreirala na kvalitetan način, uključujući i pitanje postojanja
VSTV u ovakvom obliku, ili pak da se isto podijeli, da se formira posebno
Visoko sudsko vijeće i posebno Visoko tužilačko vijeće. Ključno je, da
regulatorno tijelo za pravosuđe mora biti potpuno neovisno od zakonodavne i
izvršne vlasti.
Zakonodavni okvir za model pravosuđa i zakonodavni okvir pravosuđa uopšte,
do sada su predlagali uski krugovi iz VSTV, dijelom sudija i dijelom
tužilaca. Do sada, drugi dio profesionalne zajednice, advokatura,
pravobranilaštvo i profesori pravnih fakulteta, nisu imali gotovo nikakav
utjecaj na kreiranje zakonodavnog okvira u oblasti pravosuđa.
Pojednostavljeno kazano, često se nije čula druga strana u kreiranju tog
zakonodavnog okvira, već su se samo uzimali u obzir prijedlozi pravosuđa.
Takvo kreiranje zakonodavnog okvira za pravosuđe, imalo je za posljedicu
disciplinsku i krivičnu nekažnjivost članova VSTV i njegovog predsjednika
Milana Tegeltije, sudija i tužilaca.
Slučaj Fadil Novalić oslikava stanje u bh. pravosuđu
Opće
je poznato, da je neadekvatno pravosuđe u Bosni i Hercegovini žargonski
nazvano „krivosuđe“
nanijelo ogromnu štetu napretku države te usporenom povećanju životnog
standarda građana, jer bez vladavine prava nije moglo doći do razvoja
ekonomije i ekonomske obnove ratom uništene privrede.
Brojne su namještene tzv. „instruirane
optužnice“, koje dokazuju, da je pravosuđe u Bosni i Hercegovini
pod kontrolom dvojca
Milorad Dodik
(SNSD) i Dragan
Čović (HDZBiH), koji kontroliraju Visoko sudsko i tužilačko
vijeće (VSTV) te Tužilaštvo BiH i Sud Bosne i Hercegovine što se neposredno
prenosi i na niže nivoe sudske vlasti.
Protiv premijera Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH)
Fadila Novalića istragu vodi Tužilaštvo BiH zbog navodne
zloupotrebe službenog položaja, iako je Vlada FBiH sāmo dala saglasnost
Civilnoj zaštiti FBiH, da nabavi medicinska sredstva, ne precizirajući koja.
Specifikaciju o tome šta će se nabavljati donio je Štab/Stožer Civilne
zaštite, kojim predsjedava vicepremijerka/ministrica financija
Jelka Milićević
(HDZBiH), koja je bila i predlagač (a ne premijer Novalić) odluke za Vladu o
izdvajanju sredstava za nabavku ove opreme. Vicepremijerka Milićević je
nakon toga imala i informaciju na Vladi FBiH, koja je jednoglasno prihvaćena
u kojoj piše, da je zaključen ugovor o kupovini 100 respiratora. O svemu su
bili upoznati svi ministri. I sve odluke je donijela Vlada kao kolektivni
organ, a ne premijer.
Sjednica na kojoj su izdvojena sredstva i donesena odluka o nabavci
medicinske opreme održana je 2.aprila 2020.godine. Na toj sjednici su bile
dvije tačke dnevnog reda: jedna je bila odluka o izdvajanju financijskih
sredstava (vicepremijerka Milićević je bila izvjestilac), a druga o kupovini
medicinske opreme (Fahrudin
Solak, direktor CZ FBiH je bio izvjestilac). Tužilaštvo BiH
nije istraživalo odgovornost vicepremijerke Jelke Milićević kao ministrice
financija i predsjednice Štaba/Stožera CZ BiH. Ukoliko je utvrdila ili
posumnjala u bilo kakve nepravilnosti u vezi sa kupovinom respiratora
vicepremijerka i ministrica financija Milićević imala je mogućnost, da
obustavi ili ospori financijsku isplatu za kupovinu respiratora i alarmira
javnost.
Civilna zaštita FBiH kupila je respiratore model ACM812A proizvođača
Beijing Aerospace Changfeng
c.o. Ltd. China u vrijednosti cca. pet miliona EUR. Respiratori
imaju oznaku CE i imaju certifikate, koje zahtijeva EU, garancijski rok i
upotrebljavaju se širom svijeta.
Pritisak na predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca
Tužilaštvo
BiH vrši nezakonit pritisak na predsjednika Suda BiH
Ranka Debeveca,
da potvrdi eventualnu optužnicu protiv premijera Fadila Novalića, što se
može okvalificirati kao jedna vrsta ucjene i podliježe krivičnoj
odgovornosti, a očekivanja su, da toj ucjeni poklekne predsjednik Suda BiH
Ranko Debevec.
Potrebno je podsjetiti, da je bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH
Milorad Barašin
uhvaćen sa međunarodnim trgovcem oružja, koji je bio na „crnoj listi“ UN-a.
Tužilac Barašin je trebao biti uhapšen od strane Odjela za organizirani
kriminal i korupciju Tužilaštva BiH. Trebao mu je biti pretresen stan,
vikendica, automobil, telefon, trebali su biti nađeni papiri npr. dokazi, da
je primao mito od tog trgovca oružjem. Tada to nije urađeno. Sada je
potrebno početi raditi na otkrivanju zloupotreba u pravosuđu. Također protiv
sudije Suda BiH Azre
Miletić pokrenut je krivični postupak. Opravdanim se
postavlja pitanje zašto nije pokrenut disciplinski i/ili krivični postupak
protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH ili zašto nije izvršeno eventualno
njeno hapšenje. Ukoliko su pokažu tačne insajderske informacije sa kojima
raspolaže međunarodna zajednica uskoro treba očekivati krivične postupke
protiv nekolicine tužilaca. Ukoliko se
Gordana Tadić
ne zaustavi, analitičari smatraju, uskoro bi, nakon promjena u VSTV, mogla
biti četvrti glavni tužilac BiH, koji je prije isteka mandata napustio
navedenu poziciju. Personalni odnosi unutar Tužilaštva BiH ne smiju biti „pravna
osnova“ za otvaranje istraga i podizanje optužnica.
Analitičari smatraju, da bi montirana optužnica protiv Novalića trebala da
bude početak kraja karijere glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić. O kakvom
se pravosudnom ambisu radi u Tužilaštvu BiH govori najava Tužilaštva BiH, da
žele podignuti optužnicu protiv „pomagača“
Fadila Novalića u izvršenje krivičnog djela, kojeg nije ni bilo. Tužilaštvo
BiH, prema internim informacijama, još uvijek izvodi mjere nezakonitog
praćenje „pomagača“
pri izvršenju navodnog krivičnog djela.
Analitičari smatraju, da bez temeljite reforme pravosudnog sistema u Bosni i
Hercegovini nije moguće sprovesti demokratske političke promjene, jer upravo
političke strukture, posebno dvojac Dodik i Čović, preko pravosudnog sistema
osiguravaju svoju nekažnjivost i time opstanak na vlasti. Tome treba dodati
infiltriranost obavještajnih služni u rad Tužilaštva BiH, posebno hrvatske
obavještajne zajednice, koja ima potpunu kontrolu nad Tužilaštvom BiH.
Zabrinjava činjenica, da Tužilaštvo BiH ima medijski plan za vođenje
medijske kampanje za predmet
premijer Novalić
i njegovu javnu diskreditaciju i zbog toga je važno, da se nadgleda i prati
istraga u predmetu premijer Novalić od strane Ambasade SAD, OSCE i EU te drugih
organizacija, koje se bave istraživanjem zloupotreba u pravosudnom sistemu.
Djelovanjem Tužilaštva BiH do sada su diskreditirani brojni pojedinci,
uništene njihove karijere, porodice, ljudski životi i uvedena je u javni
prostor Bosne i Hercegovine pravna nesigurnost, da se protiv svakog
(običnog) građanina može u svakom trenutku nezakonito pokrenuti „instruirana
optužnica“, ako se već tako pokreću „instruirane
optužnicu“ kao što je već urađeno protiv premijera Novalića.
Međunarodni institut IFIMES je uveo monitoring u predmetu premijer Novalić i
na stanje u pravosuđu Bosne i Hercegovine, jer bi slučaj Novalić mogao
predstavljati historijsku prekretnicu u borbi protiv pravosudne mafije u
Bosni Hercegovini i na njenom raskrivanju te će o tome redovno izvještavati
bosanskohercegovačku i međunarodnu javnost.
Ljubljana/Brisel/Sarajevo/Washington, 2.decembar 2020
Fusnote:
[1]
IFIMES
– Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u
Ljubljani, Slovenija, ima specijalni konzultativni status pri
Ekonomsko-socijalnim vijećem ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine.
[2]
Izvor: Izvještaj stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i
Hercegovini http://www.fcjp.ba/analize/PRIEBE_Izvjestaj.pdf
[3]
Izvor: Treći godišnji izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju: sindrom
nekažnjivosti https://www.osce.org/files/f/documents/1/9/471006.pdf
[4]
Izvor: http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
[5]
Izvor: http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf
[6]
Izvor: http://www.ustavnisud.ba/osnovni-akti/ustav/?title=amandman-1&lang=hr
This Page is Published on December 3, 2020 in the Web Magazine „ORBUS.ONE“
OPEN PAGES FOR ALL PROBLEMS - BLACK ON WHITE ABOUT ALL OPPRESSION
OTVORENE STRANICE ZA SVE PROBLEME - CRNO PO BIJELOM O SVEMU ŠTO TIŠTI
Napomena:
Tekstovi koji vulgarno vrijeđaju: neku vjeru, navode na rasnu diskriminaciju i slično, ne dolaze u obzir.
Vaše priloge šaljite u TEXT ili HTML formatu na email:
info@orbus.one
Page Construction:
03.12.2020
- Last modified:22.12.2020.
|
|
