MONOGRAFIJA "KRAJINE"
SVJEDOK VREMENA
RIZO DŽAFIĆ
Sa ponosom i velikom dozom
emocija predstavljam vam monografiju KRAJINA SVJEDOK VREMENA - koja,
kao što znate, nudi presjek materijala o 60 proteklih godina što su
vezani za list Krajinu i informisanje u Bihaću i Bosanskoj krajini
od 1946. do 2006. godine.
Kad se dočeka jedna ovakva knjiga, osobito monografija, u konačnoj
čovjek osjeća ponos što je bio svjedok razvoja i rasta lista i dao
bar mali doprinos da se informisanje na ovom prostoru uzdigne do
prepoznatljivosti.
Monografija je slika novinarstva nekad i sad, govori o novini i
novinarima, onim pravim novinarima sa životnim, stručnim i ljudskim
referencama koji su svakodnevno pratili sistemske preobražaje, imali
ekskluzivnost svoga mišljenja i ukrštajući ga sa događajima, nudili
rješenja kao plod svoga bogatog životnog iskustva.
Ona je i dokaz da su kroz Krajinu prošli i još prolaze novinari koji
su njegovali slobodu govora i mišljenja, a ponekad ih je ta sloboda
poneka životnih trauma, ili vlastite egzistencije.
Ona je istovremeno osvrt i prisjećanje na novinare koji su sebe
ugradili u Krajinu i potvrda da nikad nisu balansirali između laži i
istine, pravde i nepravde, mržnje i čovjekoljublja.
Uvijek su nastojali, koliko im to stručno–profesionalne dimenzije
omogućavaju, da budu na pravoj strani.
Tekstovi sabrani ovako na jednom mjestu su i zanimljive priče ne
samo o tim ljudima, nego sudbini jednog lista u dramatičnim
vremenima u kojima su je nekad podržavali, a nekad gasili, jer su
kao u ogledalu, vidjeli svoju sliku koja im se nije dopadala, pa su
i list Krajinu i informisanje u Bosanskoj krajini i Bihać htjeli
gurnuti na marginu civilizacijskog svijeta.
A ona je nestajala i vraćala se potvrđujući i neuništivost pisane
riječi, i mističnu moć informativne djelatnosti, i moralnu snagu
onih koji su vjerovali u bolji i ljepši svijet.
Uzdizala se iznad pojedinaca i vremena i očuvala originalan model
kritičke svijesti.
Monografija je isto tako paradigma ne samo jednog lista, već
kolektivnih i individualnih društvenih i medijskih uspona i padova.
Njen cilj je da se na svoj žanrovski specifičan način kako se to u
monografijama radi, zahvali onima koji su nepravedno i neopravdano
zaboravljeni, a uložili su mnogo znanja i ljubavi da Bihać bude ono
što danas jeste: informativna sila sa kadrovskim potencijalima koje
treba prihvatiti i podržati.
Monografija je i svjedočanstvo
o tome kako je grupa entuzijasta daleke 1946. pokazala smjelost
ravnu herojstvu onih koji su sa puškom u ruci srušili fašizam u II
svjetskom ratu i krenuli u informativnu neizvjesnost punu enigmi,
zamki i prepreka.
Metodološki,
Ona je koncipirana da objasni Bihać i Krajinu kao ključne tačke u
kojima se dodiruju stvarnost i fikcija, narodna baština i urođeni
talenat.
U tekstovima se vidi specifičnost krajiškog čovjeka koji je
prepoznatljiv po tome što je uvijek prihvatao drugo i drugačije
istovremeno čuvajući svoje korijene i identitet.
Ona je slika prostora
koji je uvijek bio je kolijevka junaka i ratnika, narodne epike,
usmenog stvaralaštva i pisane riječi; mjesto gdje se dodiruju Istok
i Zapad, Orijent i Evropa.
Ona je i autentična slika Krajišnika
Potomaka onih koji su se stoljećima borili i protiv turskih sultana
i mletačkih ćesara i austrougarskih careva i francuskih kraljeva što
su se na sve načine dovijali kako da očuvaju svoju vlast na ovom
trusnom tlu.
Monografija nas kodira i procjenjuje kroz vrijeme, baždira naše
karaktere, registruje naše mijene, bilježi uspjehe i neuspjehe.
Ona je i slika
Bihaća kao kulturnog, ekonomskog, topografskog i političkog centra
ovog dijela Bosne; grada koji je uvijek na vjetrometini događaja, a
eto, ostao je i opstao i ide naprijed zahvaljujući ljubavi koja se u
njega danas ulaže.
Monografija KRAJINA – SVJEDOK VREMENA je pokazala da list Krajina
i spaja,
da je kod onih koji su prošli kroz njega, uvijek imala emocionalni
odziv.
Spaja sve one koji su na bilo koji način bili vezani za list
Krajinu, a koji su se kasnije afirmisali kao ljudi i stručnjaci.
Bez obzira gdje se nalazili: ili u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, u
dalekoj Kanadi ili Americi.
Uvijek su održavali vezu sa ovom sredinom i listom Krajina.
Osim toga, Monografija pokazuje kako list Krajina i afirmiše.
Krajina je mnogima bila odskočna daska da lakše i brže napreduju.
Saradnja ili nesaradnja u Krajini je usmjeravala ljudske sudbine.
Biti saradnik Krajine je značilo da si potencijalni pisac, pjesnik,
novinar, naučni radnik, profesor, sportski radnik, privrednik,
političar...
Objavljen tekst za saradnika je bio krupan životni događaj.
Neki su nastavljali da pišu, neki prekidali i prihvatali se drugog
posla, jer je Krajina bila uvijek, a i danas je, mjerilo novinarskog
kvaliteta.
Novinari, urednici i saradnici Krajine su bili veoma ugledni u
svojoj profesiji, a drugi listovi su im rado ustupali svoje
stranice.
U svim medijima širom bivše Jugoslavije si imao otvorena vrata ako
si bio saradnik ili urednik Krajine.
To znači da je list Krajina bio jaka referenca onima koji su išli u
svijet.
Osim stručno–profesionalne, Monografija ima i humano–emotivno
stranu.
U njenom podtekstu slutimo ljubav autora prema rodnom gradu i onima
koji su zaslužni da Bihać bude ovo što danas jeste, njihovu želju da
podsjeti na one kojima su uvijek zavičaj i domovina bili na srcu.
Posvećena je sedamnaestorici poginulih pripadnika rezervnog sastava
A R BiH koji su Odlukom predsjedništva R BiH jedino sa prostora
Bihaćkog okruga mobilizirani i borbeno upotrijebljeni u agresorskoj
ofanzivi «Spržena zemlja» i poginuli braneći zapadne granice BiH na
lokalitetu Bugara jula 1995. godine i pripadnicima bihaćko –
cazinskog rezervnog sastava koji su učestvovali u septembru i
oktobru 1995. u oslobađanju Bosanskog Petrovca, Ključa i Sanskog
Mosta.
Izoštrenom optikom, Monografija je potvrda da se u Krajini uvijek
vodila briga o ljudima iz svih sredina, svih vrsta znanja, profesija
i nacija.
Poruka u njenom podtekstu je da je informisanje kontinuitet koji
traje od prvih amaterskih tekstova pisanih srcem, do današnjih
ozbiljnih, analitičkih promišljanja koja su utemeljena na savremenim
informativnim modelima.
Tematski Monografije je isto tako bogata i raznovrsna.
Ona je priča o akademicima koji su u njoj surađivali ili bili njeni
urednici.
Priča o onima koji su ostavili dubok trag u novinarstvu Bihaća.
Priča o piscima koji su u Krajini napisali svoja prva djela.
O profesorima i pedagozima koji su u Krajini valorizirali svoje prve
metodičko – pedagoške pristupe.
O političarima koji su svoju karijeru započeli u Krajini.
O vojnim stratezima koji su uložili svoje znanje, nekad i živote u
odbrani ovog prostora.
Njeni tematski okviri se proširuju na tekstove o značajnim
događajima, otvaranju industrijskih pogona, visokih škola,
fakulteta, univerziteta.
Pratila sve događaje, od književnih susreta, kulturnih
manifestacija, promocija knjiga, do značajnih privrednih i
političkih događaja.
Krajina je, kako vidimo, bilježila krupne događaje, ali bila
medijski prostor za priče o malim ljudima i njihovim sudbinama.
U njoj ste mogli naći priče o penzionerima, o životu u mjesnim
zajednicama, svakodnevnim životnim problemima, dragim gradskim
lokalitetima.
Krajina je pratila i ocjenjivala rad onih koji su dali doprinos
razvoju ovog kraja, a i o onih koji to nisu.
Monografija pokazuje kako se u jednom, informativnom diskursu,
spajaju vremena i prostori, sistemi i ideologije, stari i mladi,
moćni i nemoćni, živi i mrtvi, lokalno i globalno.
Bila je poligon različitih mišljenja i zato su je voljeli.
I zato što je u svakom vremenu ostavljala dubok trag svoga
postojanja.
Zato i jeste njen moto čuvena rečenica Evlije Čelebije «Što nije
zapisano, nije ni bilo»
Monografija je i žanrovski raznovrsna:
Ona je i panorama vješto odabranih tekstova svih žanrova: od
pripovijetke, reportaže, socijalno-dramaturških pokušaja,
privrednih, kulturnih i sportskih materijala, do životnih skica i
crtica, komentara i izvještaja.
Ona je i izbor odabranih tekstova vrhunskih novinara kako su
počinjali svoje životne puteve, njihove intimne priče, komentari,
osvrti, zapisi, bilješke, sjećanja.
Monografija je i poučna:
Ona je od danas i literatura iz koje mladi mogu učiti o modelima
tradicionalne i moderne tekstualnosti, primjer kako se novinarski
tekst piše da ima trajnu vrijednost, kako se njeguje stil, gradi i
brusi jezik, kako se formira misao, zadržava i brani stav.
Kako se razvija osjećaj za autocenzuru u vrijeme jake cenzure.
Uči šta znači biti novinar na zadatku i kako ga obaviti i kakvim se
sve informativnim putevima i stramputicama mora proći, a da se
sačuva novinarska prepoznatljivost i individualnost.
Ona je literatura o tekstu i njegovom podtekstu, polemički poligon
na kom se uvijek razvijala bitka za bolje sutra i Bihaća i Bosanske
krajine.
Pokazuje kako je novinarstvo na ovom prostoru bili uvijek aktuelno,
otvoreno i istraživačko.
Sve to govori da je ova Monografija i savremena i svevremena
istovremeno.
Ona će biti i podsjetnik i čitanka, i novinarska antologija i
hrestomatija.
I potvrda o vječitoj aktuelnosti novinarskog poziva.
Evo naslova koji i danas potvrđuju da je informisanje univerzalna i
svevremenska kategorija:
- Nismo režimska novina
- Besparica stalna briga (o urušavanju sistema informisanja)
- Čitaju je ljudi iz moje ulice
- Oslonac na vlastite snage
- Podići obrazovne standarde
- Čovjek je baš kao ptica
- Pred boljim vremenima i dr.
Danas, prvi put, na jednom mjestu imamo realnu informativnu sliku
nas kakvi smo u vremenima kad nas je historija usmjeravala,
određivala i profilirala.
Ono što pada u oči je da je u Monografiju utkano dosta truda i
ljubavi i profesije.
I po tome će ova ostati specifična i prepoznatljiva.
Ona pokazuje, kako kaže njen današnji urednik, da se u Bihaću, a ja
bih rekao i u Krajini, uvijek voljelo pisati i da se u Bihaću uvijek
znalo ko je ko u pisanim medijima.
Šire gledano, Monografija govori o profesiji novinar, informisanju
na ovom prostoru i kulturi uopšte.
U Monografiji vidimo da se i u prošlim sistemima cijenila profesija
novinar, pa je ona u neku ruku nastojanje da se vrati ugled poslu
koji je toliko značajan u svakom sistemu.
Znamo da su u svijetu dobri novinari privilegirani ljudi.
Bogati i ugledni ljudi koji ruše politike i političare, ukazju na
probleme, markiraju pojave.
Monografija je otvorila poligon za razmišljanje o našim novinarima i
njihovom statusu, ona navodi na razmišljanje one koji žele da
razmišljaju i koji svojoj sredini žele dobro.
Da razmišljamo koliko i šta se u ovim sredinama čini da se očuva
ugled tog poziva.
Iz nje vidimo u čemu je vrijednost onog lista koji uzimamo u ruke
svakog petka i saznajemo da svaki tekst koji danas čitamo, može
postati historija.
Zanimljivo je i značajno naglasiti da je knjiga moderno dizajnirana,
razbija klasičnu izdavačku formatizaciju.
Ponuđena je u obliku i sa materijalima koji će biti naši suputnici u
sadašnjem i budućem vremenu.
I još nešto:
Prilikom obilježavanje obljetnica, osobito ovakvih koje imaju
respektabilnu vremensku distancu, mi u svijesti i podsvijesti,
slučajno ili namjerno, uvijek vršimo vremensku permutaciju.
Odnosno, puni smo pohvala za one koji su bili, a malo obraćamo
pažnje na one koji su sa nama.
Tako ćemo čuti mnogo lijepih riječi o velikim novinarima koji su
nekad pisali, velikim piscima, muzičarima, slikarima, političarima.
A malo cijenimo one koji su danas sa nama, a koje ćemo nekad, za
neke obljetnice, hvaliti.
Imamo mi i danas velikih novinara od kojih neki nisu riješili ni
osnovna statusna pitanja, imamo velikih pisaca od kojih se najveći
broj bore za svakodnevnu egzistenciju, bukvalno – preživljavaju od
danas do sutra, imamo stručnjaka u svim oblastima čija se stručnost
guši i negira.
Neka ova monografija bude poticaj da odamo priznanje i onima koji su
sa nama, a koje guramo u stranu u strahu da ne bi ugrozili nečije
lične ambicije.
Kolege u Krajini, prije svega urednici Monografije, koji su na njoj
radili, kolegica Svjetlana Čelan, te Safet Ćurtović i Safet Hrnjica,
uložili su mnogo truda, ljubavi i profesionalnog umijeća da dovedu
do kraja ovako značajan projekat.
Stoga bih želio da im čestitam i da se zahvalim na lijepim trenucima
koje su nam u ovom i ovakvom vremenu priuštili.
Kako je monografija realizirana na osnovu projekta Bihać Krajini -
Krajina Bihaću čestitam na ovom monumentalnom projektu i aktuelnoj
vlasti općine Bihać koja na sve načine nastoji da održi i očuva svoj
grad, list Krajinu i njenu tradiciju.
Kako se ne bi ostalo na promociji Monografije, predlažem da se ona
bude povod budućih razgovora o potrebi i značaju informisanja i da
svi skupa damo svoj doprinos da informisanje danas odgovori
savremenim izazovima.
08.09.2006.
-
