Dolina heroja, mjesto nehata i
zaborava
DRŽI VODU, DOK MAJSTORI ODU!
- Prije nego zaokruže neko ime na glasačkom listiću na
predstojećim mjesnim izborima, Oraščani će morati dobro razmisliti
ako ne žele da ih političari i dalje prevode žedne preko vode -
Ako
se slučajno zadesite u Mjesnoj zajednici Orašac, Općina Bihać, i ne
daj bože razbolite, može vam se dogoditi da vas dobro izmuče oni
koji bi vam trebali biti pri ruci prije nego vas isporuče Službi
hitne pomoći u Bihaću. Ako je stvar ozbiljna i zahtijeva brzu
liječničku intervenciju, postoji opasnost da u Bihać ne stignete -
živi!
Ambulantna kola bolesnika prvo odvezu 11 km u suprotnom pravcu u
Kulen Vakuf, pa ako se ustanovi da tamošnji zdravstveni radnici ne
mogu ništa učiniti, bolesnika onda voze za Bihać. Dakle - ponovno 11
km nazad u Orašac, a onda još 29 do Bihaća. Znači da je pacijent
napravio nepotrebnih 22 km, što povećava rizik po njegov život zbog
toga nepotrebnog gubitka dragocjenog vremena na vozanju.
Sad zamislimo da nekog ujede zmija, ili dobije napad slijepog
crijeva, ili dijete nešto proguta! Sudeći po nepotrebnom utrošku
vremena, život tih pacijenata je 1 naspram 1000, a da ne govorimo o
tome kakve se sve posljedice iz toga mogu izroditi, ako bi se
kasnije dokazalo da je krivica u nehatu nadležnih, to se može samo
nagađati.
Šta kažu mještani Orašca?
Dokle će Ministarstvo zdravlja
i Općina Bihać igrati se sa našim životima, pitaju se stanovnici
Orašca, Grada, Duljaka, Basače, Lužina, Pađana, Ćukova i drugih
zaselaka, kao i oni u Bihaću, što se iz straha od nebrige
zdravstvenih radnika ne usuđuju vratiti u svoja mjesta.
Starija žena, kao da se nekog boji, prvo se okreće lijevo pa
desno, izgleda provjerava da je neko od nadležnih vlastodržaca ne bi
čuo, veli nam: "Zbog slabe brige o nama, pravo da vam kažem
baš i nikakve, moja djeca neće da se vrate u Orašac, a tako bogme ni
druge komšije. Moja snaha se boji za djecu, ne daj bože da mi se
ovde razbole kud bi sa njima. Dok bi dočekali ambulantna kola iz
Kulen Vakufa - mogla bi pomrti. Bogme onda ni Ministru nebi bilo
lahko. Ja sam stara ali kad bi mi unuku, ne daj bože, šta bilo zbog
njegova nehata išla bi ga sikirom tražiti".
Njena komšinica nam priča: "Jadna sam ja, moram svaki dan
da primam injekcije, eto vidili ste i sami, danas se ambulantna kola
vraćaju iz Bihaća, u njima i ona rospija bolničarka, zna me dobro,
ona zna da ja moram primiti svaki dan injekciju, vidila me pokraj
puta da je čekam, mašem joj, a ona neće ni da me pogleda. Mogla je
stati deset minuta i ubosti mi injekciju. Jok, bome, neće rospija,
pa neće. Ona hoće da ja idem u ambulantu u Vakuf. Niti mogu
pješačiti 11 km niti me ima ko oćerati do Vakufa, a para nejmam za
autobus. Sreća moja da sam nekako nabavila injekcije. Juče je bilo
isto tako ko i danas. Samo svirnuše i proletiše konda ih neko ganja.
Rekla sam mojoj komšinici Razi - udari mi je pa kako bilo, nek
vallahi umrem od nje, samo da nejdem u Vakuf na tu muku, pa da se
još više razbolim. Žena se prepala jer to nikad nije radila. Ali
nekako mi je na kraju zabola injekciju, najzad je od straha morala,
kad je vidila da sam već počela zaokrećati očima".
Ćukovljanima je Kulen Vakuf još dalje
Stanovnicima
Ćukova, Vakuf je još dalje, radi se od udaljenosti od preko 14 km.
Sad zamislite, 14 km u Vakuf, pa u slučaju da se bolesniku ne može
pomoći, ponovo 14 km nazad i još 26 do Bihaća. Kad se mora, ljeti to
vozikanje još je nekako i podnošljivo, ako nije velika žega, ali
zimi kad snijeg zatrpa puteve, prijevoz postane otežan ili nemoguć,
onda nastaju prave muke kako stići do odgovarajuće medicinske
službe.
Da li neko razmišlja o tome?
U Orašcu živi veći broj poljoprivrednika koji barataju sa
poljoprivrednim mašinama, pa je i veća mogućnost povreda. Veliki je
broj boraca-invalida za koje bi povratak u Orašac značio opasnost po
život.
Čudan način korištenja ambulantnih kola, i bespotrebno vozikanje
pacijenata na distanci između Vakufa i Orašca – povećava rizik. Čak
i Vakufljanima je bliže iz Orašca u Bihać nego iz Vakufa, jer, put
za Bihać i onako vodi kroz Orašac.
Ambulanta u Orašcu zjapi prazna
Šta ovim ljudima najteže pada je to da ambulanta u Orašcu zjapi
prazna. I ne samo to, uzmemo li u obzir da je Mjesna zajednica
Orašac uvijek imala daleko veći broj stanovnika nego Kulen Vakuf,
postavlja se pitanje: - kakvu logiku je slijedilo Ministarstvo
zdravlja, zapravo nadležni Ministar kad ambulanta u većem mjestu ne
radi, a u manjem radi.
Žalosna priča nehata i birokratizma u kojoj su pacijenti žrtve loše
politike, slabih projekata, planova i nikakvih analiza. Da li se
čeka da neko podlegne zbog ovog nehata i nebrige, pa da se onda
nešto preduzme?
Pogledajmo sada predratnu popisnu listu.
Demografska struktura prema popisnim
mjestima - naseljima
|
g=grad/s=selo |
Bošnjaci |
Srbi |
Hrvati |
Jugosl. |
Ostali |
Ukupno |
B% |
S% |
H% |
J% |
O% |
|
Kulen Vakuf s |
1456 |
515 |
3 |
116 |
3 |
2093 |
70% |
25% |
0% |
6% |
0% |
|
Orašac s |
2949 |
50 |
3 |
11 |
3 |
3016 |
98% |
2% |
0% |
0% |
0% |
Predsjednik MZ Kulen Vakuf: dipl. ecc. Nedžad Beganović, navodi na
svojoj web-stranici, da Kulen Vakuf danas broji 860 stanovnika. Naše
mišljenje je da se ovaj broj za dugo neće uvećati. Prvi razlog je
što se veliki broj Srba kojih je u Kulen Vakufu bilo 515, nikad neće
vratiti, isto kao ni preostali Bošnjaci. Međutim, u Orašcu broj
stanovnika svakim danom raste i pored nedaća koje ih prate zbog
nehata političara.
Boljom brigom nadležnih o stanovništvu, pa i njihovoj odgovarajućoj
zdravstvenoj zaštiti pomogle bi da Orašac dostigne predratnu broj
svojih žitelja, pa čak i da se broj uveća, jer ljudi iz drugih
kantona, pa i iz RS, se propituju za mogućnost naseljenja u ovom
mjestu. Nažalost, one koji bi se i odlučili da dođu - odvraća
činjenica od nepostojanju zdravstvene zaštite niti vode.
Suhe vodovodne cijevi
Toliko je u Orašcu problem za vodu kao da je vuču iz belgijske banje
Spa do Orašca, a ne sa obližnjeg izvora.
Naime, još prije par godina počelo se raditi na vodovodu kojim se iz
Osolja trebao napajati Orašac. Vodovodne cijevi su postavljene
davno, a po riječima nadležnih - vodovod je već završen! Niko od tih
„vodovodnih stručnjaka“ nije ni pomišljao napraviti nekoliko odvoda
za zaseoke. I pored toga što se u materijalu škrtarilo i dosta loše
gradilo, voda se već ustajala u postavljenim vodovodnim cijevima, pa
prijeti opasnost od korozije. Za sada – vodovod služi samo za to da
bi se u njemu množile bakterije. Istovremeno Orašcu svakodnevno
prijeti izbijanje epidemije zbog toga što se mještani snabdijevaju
vodom kao u prošlom vijeku iz izvora i bunara. Zašto?
Zato što se od njih traži nemoguće - da za priključak plate 600 KM,
a pojedinci pored spomenutih 600 KM moraju sami da vuku liniju do
njihova zaseoka, ili kuće na nekim lokacijama i više od 500 metara.
Sve je to zbog toga što se drastično štedjelo na materijalu i što se
nije poštivao ni projekat, ni potrebe mještana.
Glavni cilj je bio dobiti glasove mještana na izborima, a vodovod
neka drži vodu dok majstori odu! Odvojci za zaseoke biće predizborno
obećanje za neke nove izbore. Ako je suditi po stranicama bihaćkog
lista "Krajina" sa kojih već šest mjeseci ne silazi bonnski matičar,
teško je i pretpostaviti za koje će to izbore mještani Orašca dobiti
pitku vodu i kada će se najzad rahat okupati u svojim kadama.
Prema nekim neprovjerenim vijestima, bihaćki vlastodržci su se
smilovali pa su obećali da će traženi iznos od 600 - smanjiti na 400
KM. Za njih taj namet nije golem. Znaju da svako treba vodu, ali kao
da zaboravljaju da ih se ne smije ucjenjivati jer svi žitelji
planete Zemlje imaju pravo po rezoluciji UN-a, na zdravu i čistu
pitku vodu. Ali, kako namaknuti traženi novac za priključke kada
većina povratnika u Orašac prima penzije od 120 do 150 KM u
najboljem slučaju. Traženih šest stotina ili četiri stotina maraka
za priključak – predstavlja za te ljude basnoslovnu sumu! Eventualno
pozivanje žednih mještana Orašca na UN-rezoluciju o pravu na pitku
vodu, ne znači ništa jer za njih važeće rezolucije donose vlasti u
Bihaću.
Do sada smo svi bili svjedoci kako.
Uglavnom ovi, nekad dobrostojeći, ponosni i hrabri ljudi, danas su
svi odreda siromasi, a svi dobro znaju šta je uzrok tome. Ratna
golgota, izbjeglištvo, strah za djecom u vihoru rata. Sve je to
urezalo duboke pečate na njihovim licima i u duši. Deset godina
poslije ratnog stradanja - njihovim se mukama i bijedi još nazire
trag jer za te ljude ne mare vlastodršci iz Bihaća, iako su im
njihovi problemi dobro poznati. Mnogi od Oraščana su proveli
muhadžirske ratne dane u Bihaću, a da bi se vratili na svoja
ognjišta u Orašcu, trebalo im se pomoći u stvaranju makar osnovnih
uvjeta za održiv povratak! Ovako – vlasti Kantona i Općine Bihać –
prevode Oraščane žedne preko vode:
SDA-stranka je njihovoj mladosti obećavala zlatne slavine dok su
Oraščani herojski ginuli za slobodu, dok su granate po Grabežu i
ostalim ratištima raznosile njihova tijela.
Koliko su se obećanja SDA-stranke obistinila - jasno pokazuje ovaj
tekst, i činjenica da oni koji su preživjeli danas ne mogu odvrnuti
ni plastičnu slavinu da bi se napili vode! Ostalo je po onoj staroj:
"Obećanje ludom radovanje" i "tapši konja dok ne uzjašeš, a kad si u
sedlu uhvati se biča!"
Danas se sa razlogom može reći da je "Dolina heroja" mjesto nehata i
zaborava, a na kraju i nečije sramote. S obzirom na neke ispovijedi
mještana čak i izrabljivanja. Oraščani su poreski obaveznici kao i
svi drugi građani Bihaća te prema tome oni trebaju da imaju isto
pravo na socijalnu brigu i vodu, isto kao i svi ostali stanovnici
Opštine, ma ko oni bili i kako se zvali. Apsurdno je reći da
današnja njihova situacija ukazuje da se provodi aparthejd. U Bihaću
skoro besplatno uživaju blagodeti ove životne tečnosti, kojom i
ulice peru, a drugi žitelji iste Opštine, koji su najveće žrtve
obrane grada nemaju dovoljno ni za piće. Otkuda proizlazi ovaj
nehat, socijalna nebriga i ucjenjivanje bijednih ljudi? Ovakvo nešto
može samo na Balkanu.
Izgleda da su stranački, odnosno partijski funkcioneri, danas
zaboravili šta su još jučer obećavali, isto kao što su zaboravili
koliko je orašačka dolina zadužila Bihać, US Kanton, pa i FBiH.
To je i historija zabilježila, samo što neki ljudi nemaju ni toliko
časti pa da barem otmjeno priznaju, i(li) da se ljudski postide
svojih laži. Da to znaju ‘ ne bi sjedjeli gdje sjede!
Sad kad sve ovo znamo onda sa razlogom možemo postaviti pitanje:
Ko je glavni krivac? I, ko će od mještana biti prva žrtva
birokratskog nehata?
Nepravdu, nehat, pljačku i superiornost političara ovi su ljudi dugo
trpjeli, ali dogorjelo je do nokata i posljednji je trenutak da se
neko konačno počne brinuti o njima ispunjavajući data obećanja. Ako
se pravda ne može naći u granicama Općine Bihać, US Kantona, ili
države BiH, onda se ona može potražiti i izvan granica zemlje.
Ostaje nam da sa svim svojim problemima upoznamo naše prijatelje u
Briselu koji će nas, vjerujemo, saslušati i izići nam u susret -
onako kako su to i do sada činili, te da će preispitati cijelu stvar
na terenu kako bi nam pomogli da se otarasimo nevolja!
Stoga, prije nego zatražimo pomoć iz Brisela, pozivamo nadležna
općinska i kantonalna ministarstva, a posebno načelnika i
funkcionere Općine Bihać, da hitno riješe ove probleme žele li da
njihova imena na glasačkim listićima zaokruže Oraščani - kako oni
koji su se vratili u Orašac, tako i oni u Bihaću koji se dijelom iz
navedenih razloga još ne usuđuju vratiti svojim kućama!
U svakom slučaju - Oraščani moraju dobro razmisliti za koga će
glasati na izborima koji se bliže.
Svemu dođe jednom kraj pa i njihovom strpljenju.
Pripremila: Sabina Hrnjica
Uredio:
Ibrahim Halilović
Grafička obrada: Ing. Salih Čavkić
ORBUS će, kako smo obećali,
nastaviti pružati pomoć mještanima u ostvarenju njihovog ljudskog
prava. Ljudski
život nije došao na lutriji da se moćnici sa njim poigravaju i
manipulišu.
KAKO JE POGINUO KOMANDANT IZET NANIĆ
Potcijenjeni
mrtvi i živi heroji
Dolina heroja, mjesto nehata i
zaborava
In Memoriam
dr. Irfan Ljubijankić
Tajna četverostrukog
ubistva 20. jula 1993.
www.orbus.one
